Ana Kastratović daje moderan pečat tradicionalnom vezu: „Đerđef je poput molitve“

Prije samo dvije ili tri decenije, gotovo da nije bilo kuće čije zidove nisu krasili gobleni. Generacije žena predano su njegovale tradiciju izrade goblena i gotovo iza svakog od njih krila se neka lijepa i emotivna priča. Goblen na zidu dnevne sobe danas je slika koju možemo sve rjeđe vidjeti, a u uređenju enterijera sve više preuzimamo stilove iz drugih zemalja. Novi život ovoj tradiciji udahnula je Ana Kastratović iz Bara. U razgovoru za Primorski portal, Kastratović govori o svom brendu „Vileigla“.

Primorski portal: „Vileigla“, brend koji ste nedavno pokrenuli, vraća nas u neka prošla vremena, podsjeća na djetinjstvo… Koliko dugo ste razmišljali o pokretanju priče „Vileigla“ i kada ste i zašto odlučili da predstavite svoje radove široj javnosti?

Kastratović: Definitivno da nas vez podsjeća na djetinjstvo. Vjerujem da u to vrijeme nije postojala kuća koja na zidu nije imala goblen. Rado se sjećam tih vremena. Sama ideja o vezu nastala je mnogo prije nego sam odlučila da svoje radove predstavim široj publici u nadi da će neko možda pronaći sebe i svoj novi hobi. 

Primorski portal: Pretpostavljam da se iza veze između umjetnosti veza i Vas krije zanimljiva priča… Kako ste razvili interesovanje za vez?

Kastratović: Moja majka ima vješte ruke. Kao mala sam voljela da posmatram kako nam pravi torte za rođendane, šije kostime za proslave… Ona je za mene bila prava čarobnica. Imala sam osjećaj da se ona u sve razumije i da ne postoji izazov pred kojim bi ustuknula. Ona je toliko uživala u samom procesu izrade da nikada nisam primjetila da strepi da joj nešto neće uspjeti.  Imala je mnogo posla ali u trenucima kada nam je šila kostime ili birala oblik i ukus rođendanske torte bila je posvećena samo nama. Voljela sam te trenutke. Kasnije, dok sam studirala, uživala sam u pripremi materijala za časove. Koleginice i cimerke su imale povjerenje u mene u praktičnim izazovima (bilo da su tražile da im ošišam šiške ili da pravim duborez na bundevi ili oslikavam platno za maskenbal).

U đerđefe sam se zaljubila upravo dok sam birala autentične poklone za moje prijateljice (mnoge od njih su mi postale kume). Više nismo u studentskom domu pa ne mogu da im šišam kosu ali želim da imaju lijepu uspomenu.  Za mene, kao odgovornu kumu, đerđef je poput molitve. Dok vezem, mislim na te drage ljude, zamišljam njihovu reakciju dok otvaraju kutiju, poklanjam im svoje vrijeme…

Primorski portal: Na koji način ste se usavršavali?

Kastratović: Internet nam pruža mnogo mogućnosti, pa i da naučimo prve bodove igle. Koristim i knjigu koja mi je ostala od bake koja je vezla. Na žalost, nisam uspjela od nje izučiti ovu vještinu. 

Primorski portal: Đeršefi nastaju na osnovu želja i zamisli kupaca… Kakve želje ste do sada ispunjavali i da li je bilo nekih ideja koje jednostavno niste mogli da ostvarite, ispunite?

Kastratović: Najčešće se traže pokloni za dječije rođendane i druge proslave. Čest simbol je i porodica i njeni članovi. Do sada nisam naišla na prepreku prilikom izrade, ali ono što vjerovatno nikada ne bih prihvatila da vezem je nečiji portret. 

Primorski portal: Nabavka materijala nerijetko je problem sa kojima se suočavaju umjetnici i zanatlije u Crnoj Gori… Koje materijale koristite u izradi i da li su lako dostupni?

Kastratović: Dostupnost materijala za rad je veliki problem sa kojim se susrećem, ono što je dostupno često je i skuplje tri do četiri puta u odnosu na cijene van granica Crne Gore. Amerikan platno i lan su odličan izbor. Panamu bih preporučila svima koji su na početku i žele nešto da izvezu. 

Primorski portal: Kako izgleda put od ideje do realizacije? Pretpostavljam da prvo saslušate želju kupca, a onda…? Koliko vremena je potrebno za izradu jednog rada?

Kastratović: Trudim se da ispunim ono što se od mene traži. Do sada sam nailazila samo na pozitivne reakcije, nadam se da će tako biti i u budućnosti. Najprije pravim skicu koju kasnije prenosim na platno. Nakon toga slijedi najljepši dio, stvaranje. 

Primorski portal: Prvi korak ka pokretanju sopstvenog biznisa teško je napraviti. Ali, kada postoji lijepa reakcija, kao što je slučaj sa Vašim brendom, često se pravi i koraci naprijed, ka obogaćivanju ponude. Da li ste razmišljali o širenju, obogaćivanju ponude i u kom pravcu bi se to moglo kretati?

Kastratović: U mojoj glavi nerijetko ima mnogo ideja, većinu njih zapisujem jer ih u suprotnom zaboravim. O eventualnim daljim koracima ne bih govorila iako imam planove.  Za sada je ovo moj hobi i čista ljubav. 

Primorski portal: I na kraju, voljela bih da se osvrnem i na ime brenda… Zbog čega „Vileigla“?

Kastratović: Sjetimo se da su u bajkama koje smo slušali kao mali vile često bile kume. One su imale čarobne štapiće kojima su ispunjavale želje. Kako je ideja o đerđefu potekla baš od poklona kumama, odatle i dio imena. Igla, umjesto štapića kojim ispunjavam nečiju želju.