Foto priča: Kako je Primorka pokradena i uništena

Od barskog giganta ostali samo zidovi. Urušena je pekara i mašine u njoj, koje su nekada proizvodile 40.000 hlebova dnevno. Sve je to pokradeno i nestalo pod velom tajne i mraka.

Ova kompanije najbolji je primjer neuspjelog pokušaja privatizacije. Preduzeće koje je svojevremeno bilo nosilac razvoja prehrambene industrije, i ne samo u barskoj opštini već i u cijeloj Crnoj Gori, i koje je zapošljavalo oko 2.000 radnika – odavno više ne postoji.

Kompanija  je 1985. godine zapošljavla preko 600 radnika. Pored maslinovog ulja, nekada jedinog proizvoda, „Primorkaˮ je tokom godina proširila ponudu i na druge vrste jestivih ulja, sokova, zatim hleba i peciva, a koje je plasirala preko mreže svojih maloprodajnih objekata.

U periodu od 1964. do 1972. godine rađeno je na usavršavanju soka od nara, pa je na svjetskoj izložbi 1972. godine u Ženevi ovaj sok dobio svjetsko priznanje za kvalitet u svojoj grupi – „Monde Selectionˮ.

Ubrzo je stiglo i priznanje 1973. u Parizu, a godinu dana kasnije ovaj sok je dobio priznanje „Pobjednik grada Beogradaˮ. Zlatom se okitio i u Zagrebu 1985. godine, kada je proglašen za šampiona kvaliteta. Sok od divljeg nara i sok od narandže „Jadranˮ pili su i sportisti na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi.

I umjesto kako je bilo planirano da se nastavi sa rekonstrukcijom i modernizacijom pogona uljarstva, proizvodnjom sokova, hleba i peciva i osvajanjem nekih vrsta kolača, zvuči nevjerovatno, ali sve što je valjalo u pogonima otišlo je na rezanje u nikšićku Željezaru.