Maslinar Brahim Duraković: Najbolja nagrada je kad te maslina nagradi

Maslinjak porodice Brahima Durakovića u Velembusima ima preko 220 korijena maslina, a od svog oca naslijedio je samo 20. Durakovići danas proizvode ekstra djevičansko i djevičansko maslinovo ulje.

Kako kaže ovaj poznati maslinar i rezač maslina, posadio je još 150 stabala, kupio 40-50 starih stabala, a održava još jedno 150 od rođaka iz Amerike, tako da ukupno održava preko 450 stabala maslina.

– Uzgoj maslina zahtijeva mukotrpan rad, jer valja stalno biti među biljkama. Dok sam bio mlađi mnogo toga sam u maslinjaku mogao da radim sam. Danas je sve teže, iako imam veliku pomoć porodice. Ipak, najveći problem je što nema radne snage – kaže Duraković i podsjeća da su prilikom zadnjeg branja imali tonu ipo maslina, a od toga oko 300 kilograma ulja.

– U odnosu na godinu ranije, kada sam imao devet tona maslina i malo manje od dvije tone ulja, ova poslednja berba nije bila na očekivanom nivou, a mislio sam da neće biti ništa. Ipak, imam stalno roda, nije da nemam. Održavam masline, znam kako treba oko njih i sve ih orezujem. Mi smo na nadmorskoj visini od 250 metara i uslovi su bolji nego u nižem dijelu opštine. Napadi mušice su kad nas manji, slabiji… Mi smo praktično selo na vrhu. Najvisočije masline ima moj komšija, na 300 metara nadmorske visine, i nema više maslina iznad imanja.

Njegovo selo Velembusi nalazi se ispod brda Mukovalo.

– Naši stari su živjeli od dnevnica koje su zarađivali u maslinama. Znali su dobro da režu, da tresu masline i morali su od nečega da žive. Stari su bili tradicionalno dobri rezači.  Znam takvih sedam-osam, a i sada u našem selu ima pet ili šest isto dobrih majstora rezidbe, i svi oni imaju licence. Ja imam licencu iz one bivše države, od 2004. godine, ali i iz Crne Gore.

 U maslinarstvu ne zavisi sve od vlasnika već prije svega od klimatskih uslova.

– Sve zavisi od toga da li je bila kišna godina, da li radi mušica, a mi pokušavamo sve što je u našoj moći. Tako da sad možemo reći kako je na poslednji rod uticala blaga klima. Svi smo svjedoci kakva je bila ova zima i šta mogu da očekuju maslinari kad je u pitanju rod. Šta će se desiti ako stabla napadne mušica, ili slične i razne druge bolesti? Čim nema zime postavlja se pitanje roda. Ali, moramo se nadati da će ga ipak biti.

Durakovići godinama prodaju svoje ulje i druge poljoprivredne proizvode i van Bara.

– Četiri mjeseca ljeti smo u Petrovcu, a supruga izlaže na sajmovima širom Crne Gore, Herceg Novi, Budva, Tivat, Nikšić, Podgorica. Imamo i narudžbe kući, i nemamo problema da prodamo sve što proizvedemo. Proizvodimo ekstra djevičansko i djevičansko ulje. Ove godine je bilo više djevičanskog, jer je u startu bio jak napad mušice. Ova napast ima svoje vrijeme kad napada masline. U startu je puno oštetila zeleni plod. Ulje je dobro, moram reći da nije loše za upotrebu u domaćinstvu, ali nije za lijek. Cijene se kreću od 15 do 20 eura – priča naš sagovornik.

Duraković polovinom oktobra počinje da bere rod.

– Brao sam sa radnicima, zatim koliko uspijem da otresem sa tresačicom, grabuljama i tako na mrežu pada, a ostalo, pošto imam mrežu ispod njih, padne i nešto sakupimo. Koliko se stigne naravno, jer su to ipak velike  količine. Uglavnom gledam da što prije završim, bar do polovine decembra. Sav svoj rod nosim u mlin kod Nasera Kolarija u Kruče. Sa njima imam dobro iskustvo i ne mijenjam ih – kaže on, dodajući da je dobijao nagrade na svim manifestacijama organizovanim u Starom Baru na „Maslinijadiˮ.

– Ipak, moram reći da je najbolja nagrada kad te maslina nagradi.

Prema njegovim riječima, ovo je vrijeme za rezidbu maslina.

– Ove godine se i ranije moglo početi, jer je zima bila blaga, recimo od kraja februara pa do polovine aprila. Režem svake godine do maja mjeseca i ne vidim nikakve promjene na stablu. Maslina je poput južnog voća, sad miruje u januaru i februaru. I kada je sad orežeš ona se „probudiˮ. U nižim krajevima će prije početi rezidbu nego na visočijim. Rezidbom se bavim preko 30 godina, nastavio sam tradiciju porodice. Otac se bavio ovim 50 godina, ja sam nastavio nakon njega, evo skoro 75 godina. Samo ja sam orezao preko 20.000 stabala, što starih, što mladih – ističe on, dodajući da godine idu, on stara, pa je odlučio da obuči mladog momka Nermina Šahinovića.

– Odličan je, siguran sam da može sam da radi. Pet godina je već sa mnom, uči zanat i vrlo je perspektivan. Šteta je što nema još tako zainteresovanih mladih ljudi da nastave da uče. Mogao bih i sam da obučim još dvoje, troje mladih. Trebalo bi organizovati neku školu rezidbe da mladi što više nauče. Makar da to bude rad za svoje potrebe. Mi smo već stari i ne možemo da stignemo koliko ima posla. Tako je svake godine po jedno dva ili tri mjeseca – kaže on i dodaje da je ovo period i sadnje maslina.