Na crnogorskom primorju ima gostiju, ali nema radnika

– Mi smo izgubili turizam i veliki je problem da stanemo na noge, pali smo na koljena i bojim se još većeg pada. Kontaktiram često ministra Gorana Đurovića, koji daje sve od sebe da pomogne, i u ovom trenutku puno pruža. Međutim, ništa ne može jer ovo traje 20-30 godina – kaže ugostitelj Ilija Armenko

Crnogorski ugostitelji nedavno su tražili od Vlade plan kako da riješe problem radne snage, zatim da im se omogući dovođenje radnika iz Nepala, Kameruna i drugih zemalja Azije i Afrike, ali sve su prilike da od toga neće biti ništa.

Ugostitelj iz Petrovca, Ilija Armenko, ističe da crnogorski turistički poslenici jednostavno ne mogu da pariraju zapadnim tržištima, ali smatra da rešenje nije ni dovođenje radnika iz Azije i Afrike.

– Kako bi pričali sa njima, kako bi se sporazumjevali? Često ne znam nešto da objasnim našem radniku, a ne nekom iz Kameruna. To bi po meni bilo izrabljivanje radne snage. Radna snaga koja dolazi za 200-300 eura „ne valja bobaˮ rečeno narodnim jezikom.

Gostiju ima, primjetno je da ih ima više, ali situacija nije dobra, kaže on, jer i dalje nedostaju radnici.

– Gotovo je nemoguće zamisliti da gro radne snage čine strani konobari i kuvari, sa kojima bi problem bilo i samo sporazumijevanje, a ne nešto drugo. Ne želim nikog da uvrijedim, posebno ne kolege, ali ko misli tako da radi nema blage veze o turizmu. Da nama radnici iz Nepala ili Afrike mogu pomoći? To ne mogu da tvrde pravi ugostitelji i oni koji se bave turizmom. Našu kuhinju ne poznaju, drugi su mentalitet i još puno toga drugog… Jedino pravo rešenje je da se jednim udarcem ubiju dvije muve dovođenje visokoplatežnog gosta. Kad dovedemo takve goste možemo kuvaru dati platu 4.000 eura kao u Hrvatskoj. I tada nam gosti neće bježati – kaže on i naglašava da država mora nešto da uradi, a ne samo ugostitelji.

– Mi smo izgubili turizam i veliki je problem da stanemo na noge, pali smo na koljena i bojim se još većeg pada. Kontaktram često ministra Gorana  Đurovića, koji daje sve od sebe da pomogne, i u ovom trenutku puno pruža. Međutim, ništa se ne može jer ovo traje 20-30 godina. Mi smo radnu snagu izgubili prije 10-15 godina. Potpuno smo potonuli što se tiče radne snage, a plašim se da nam isto prijeti i što se tiče gostiju. Ovo su činjenice koje svako zna, ali mnogi ćute. Sa visokoplatežnim gostima mi bi mogli da podignemo cijene i imali bi budžet i mogućnost da dobro platimo radnu snagu, a od toga bi imala koristi i sama država, jer će biti više para u budžetu. Ja trenutno imam goste, ali nemam radnu snagu, što je još veća katastrofa. Prije sam imao radnu snagu a nisam imao goste – kaže Armenko i dodaje da je ova godina mnogo bolja što se tiče turista, odnosno više je gostiju.

– Mi u Petrovcu imamo goste penzionere starosti od 70 do 90 godina i siguran sam da mnogi od njih neće ponovo doći iduće godine. To nije turizam budućnosti. A što se tiče cijena, ja sam ih već povećao i ići će do 30 odsto. Kod mene je kafa 1,5 na pjeni od mora, a u Beogradu 2,20, na Kopaoniku je sok 4 eura, kod mene 2,50. Smještaj je povećan za po pet eura po apartmanu, krevet od 10 do 15 eura. To je smiješno, a sve kuće sa bazenima.

Armenko smatra da je krajnje vrijeme da se država konačno okrene turizmu i napravi jasnu strategiju, jer, kako kaže – „gubimo korak za svijetomˮ.

– Na primorju nije napravljena nijedna ulica ili bulevar, pa se tako godinama suočavamo sa nevjerovatnim gužvama u toku sezone. Brojni gosti se žale na to, a meni se jedan gost čak požalio da je prije stigao od Splita do Dubrovnika, nego od Dubrovnika do Petrovca, jer je čekao trajekt skoro sat i po, pa se onda još nekoliko sati probijao do Budve. Visokoplatežni gost možda želi da dođe, ali kada vidi sa čim sve treba da se suoči, na kraju odustane. Zato sve moramo da mijenjamo iz temelja – kaže Armenko.