Rasadnik „Demirovićˮ: Čuvanje tradicije formula njihovog uspjeha

Rasadnik „Demirovićˮ, smješten u naselju Mirovica u blizini Stare masline, već godinama je dobro poznata lokacija za mnoge. Vlasnik Nikola Demirović već 12 godina vodi rasadnik koji je naslijedio od oca Vinka. Naravno da Vinko sada pomaže sinu Nikoli.

Njihov rasadnik, kako kažu, predstavlja želju porodice da proširi svoju ljubav i umijeće u uzgoju biljaka i uređenju dvorišta.

U ponudi se može naći kvalitetan saksijski sadni materijal – ukrasno baštensko bilje i voćne vrste autohtonog kontinentalnog i mediteranskog voća, čiji su kvalitet mnogi već otkrili.

Veliki broj zadovoljnih kupaca najbolji su pokazatelj kvaliteta i predanosti njihovom poslu.

Kako Nikola kaže, kad je posao u pitanju želi i nastoji da bude u korak sa novitetima, znanjem i trendovima, pa je dio vremena posvetio učenju i modernizaciji rasadnika.

– Otac je uvijek uživao, i sada uživa, u velikoj ljubavi prema ovom poslu. Ništa mu nije bilo teško da uradi, a ja sam se, provodeći vrijeme sa njim, zainteresovao za ovaj posao. Još 1980. godine imao je rasadnik, a kako je završio srednju Tehničko-poljoprivrednu školu imao je i nešto iskustva i sam je kalemio voćke. I tada i danas smo se trudili da održimo stare barske autohtone sorte, kao što je stara ferik jabuka, mala duguljasta, koja miriše i dugo traje – priča Nikola Demirović za Primorski portal.

Za poljoprivredu se, dodaje on, opredijelio 2010. godine, kada je ostao bez posla. Kad je počeo da prodaje sadnice iz očevog rasadnika uvidio je da je to veoma unosan posao.

– To je veoma ozbiljan posao. Takođe, traži i dosta ulaganja, ali i znanja. To je i jedan od

razloga što sam završio voćarstvo na Biotehničkom fakultetu u Baru, pa imam zvanje inžinjera voćarstva – kaže on.

Kako kaže Nikola, danas je rasadnik, zahvaljujući očevom i njegovom angažovanju, postao poznat.

– Rasadnik zahtijeva puno truda i rada. Mora sve na vrijeme da bude zaliveno, rasađeno… Uložio sam u sistem za navodnjavanje i materijale. U pitanju je više vrsta automatskog navodnjavanja. Kompjuter mi mnogo pomaže, jer sam pratim zalivanje cijelog prostora rasadnika. I ne moram da budem tu i gubim vrijeme, a i smanjuje troškove, sam isključuje navodnjavanje, pa i vodu štedi – ističe on.

Kaže da je zalivanje najneophodniji i najzahtjevniji dio posla u rasadniku. Ali, ne žali se, voli da radi, sve mu je nadohvat ruke – oko kuće, a kako je rastao uz biljke to ga i opušta. Predlaže svim mladim ljudima, naročito onima koji ne mogu da dođu do posla, da se okrenu poljoprivredi.

Udarno vrijeme u rasadniku je od januara do marta, kada se pripremaju suprata, saksije, đubrivo, reznice i sjeme. To sve treba završiti do polovine marta. Zatim se sve što se zasadi održava vodom, u očekivanju da rasadi početkom aprila krenu da rastu i razvijaju se – olistaju. Prodaja sadnica traje preko cijele godine, i to kod kuće.

I kao što u rasadniku proizvodnja ne smije da se prekida, tako se Nikola Demirović nada

da će tradiciju od njega i oca nastaviti oni koji tek dolaze.

Nikola je puno naučio u kontaktima sa ljudima i kolegama preko interneta.

– Dosta sam kolega upoznao na internetu i čak stekao prijatelje. To mi je pomoglo za sticanje novih znanja i nekih novih inovacija u tehnologiji, kao na primjer kako koristiti suptrate, koju zemlju, koje đubrivo… Tražio sam često savjete i naravno dobijao ih. U Albaniji, Srbiji, pa i šire, ima mnogo ljudi koji puno znaju i bave se profesionalno ovom djelatnošću – kaže on.