Sezona zavisi od stranaca, zakon ih zaobilazi

Turizam, kao jedan od najvažnijih stubova crnogorske ekonomije, godinama se suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage, posebno u sezoni. U tom kontekstu, Prijedlog zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima trebalo je da donese efikasniji i fleksibilniji model zapošljavanja.

Međutim, privreda smatra da ponuđena rješenja nijesu dovoljno sveobuhvatna, posebno kada je riječ o angažovanju stranih radnika.

Turistička privreda smatra da novi zakon ne donosi ono što je bilo ključno – efikasnije i brže zapošljavanje sezonskih radnika, posebno stranaca, bez kojih je danas gotovo nemoguće iznijeti turističku sezonu. Umjesto suštinskog administrativnog rasterećenja, zakon je, prema ocjeni predstavnika sektora, ostao ograničenog dometa.

Aktuelni Prijedlog zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima djelimično je uvažio preporuke privrede, prije svega u dijelu automatizacije procesa u Poreskoj upravi, uključivanja određenih kategorija domaće radne snage – nezaposlenih, studenata i penzionera i naknade u mjesecima van sezone. Međutim, ograničavanje primjene zakona isključivo na državljane Crne Gore, prema riječima Ranka Jovovića, predsjednika Odbora udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore, ostavlja turistički sektor bez odgovora na realne potrebe tržišta rada.

Procedure

– Cilj ovoga zakona je bio uvođenje novog modela kojim bi se pojednostavile procedure zapošljavanja sezonskih radnika, naročito stranaca, u sektoru turizma, koji je jedan od najvažnijih sektora crnogorske ekonomije. Ovaj prijedlog zakona za „stalnog sezonca“ nije u potpunosti odgovorio na zahtjeve turističke privrede. Glavna zamjerka turističke privrede je to što ovim zakonom nijesu obuhvaćeni strani sezonski radnici – kaže Jovović za Pobjedu.

Sezonski rad nije marginalna pojava, već značajan segment tržišta rada i jedan od ključnih oslonaca turističke privrede. Na to ukazuje i podatak da se u sektoru smještaja i uslužnih djelatnosti u Crnoj Gori godišnje angažuje između 19.000 i 20.000 sezonskih radnika, što predstavlja oko 8,3 odsto ukupne zaposlenosti. Upravo zbog toga, predstavnici sektora smatraju da sistem zapošljavanja mora biti administrativno jednostavan, brz i prilagođen realnim potrebama tržišta.

Kao dobar primjer Jovović navodi susjednu Hrvatsku u kojoj strani radnici čine gotovo polovinu sezonski zaposlenih u turizmu koja je uvela potpuno elektronsku proceduru izdavanja dozvole za boravak i rad, bez obaveze da strani radnik fizički boravi u zemlji tokom postupka. Time je uklonjena jedna od najvećih administrativnih barijera i sistem prilagođen realnim potrebama tržišta rada. Proces je dodatno ubrzan jer su registri ključnih institucija – zavoda za zapošljavanje, unutrašnjih poslova, penzijskog i zdravstvenog osiguranja i poreske uprave – međusobno uvezani, što omogućava automatsku razmjenu podataka i značajno smanjuje papirologiju – objašnjava Jovović.

Privredna komora je predlagala da se i u Crnoj Gori uvede objedinjena elektronska prijava sezonskih radnika kroz jedinstveni veb portal, koji bi služio kao centralno mjesto komunikacije između institucija i podnosilaca zahtjeva – radnika ili poslodavaca.

– Tražili smo i pojednostavljene procedure za strane radnike, jer domaće radne snage jednostavno nema dovoljno – ističe Jovović.

Sa druge strane, Vlada obrazlaže da zakon donosi veću pravnu sigurnost sezonskim radnicima, uvodi kontinuitet radnog odnosa i obavezu produženog penzijskog i invalidskog osiguranja u periodima kada radnik faktički ne radi, te obavezu poslodavca da ponudi zaposlenje u narednoj sezoni. Kako navode, cilj je stabilnije tržište rada, smanjenje sive ekonomije i veća privlačnost sezonskog zapošljavanja.

Modeli u svijetu

Slične modele fleksibilnog sezonskog zapošljavanja već godinama primjenjuju i druge turistički razvijene zemlje Evropske unije. U Španiji i Italiji, gdje turizam generiše značajan dio BDP-a, uspostavljeni su posebni programi za privremeno zapošljavanje stranih radnika uz unaprijed definisane godišnje kvote, ali i pojednostavljene administrativne procedure. U tim državama digitalizacija procesa omogućava podnošenje zahtjeva onlajn, dok se većina administrativnih provjera obavlja kroz automatsku razmjenu podataka između institucija.

Austrija je, s druge strane, razvila model „crveno-bijelo-crvene kartice“, kojom se sezonskim radnicima iz trećih zemalja omogućava brža i transparentnija procedura dobijanja radne dozvole, posebno u deficitarnim zanimanjima u turizmu i ugostiteljstvu. Sistem je prilagođen realnim potrebama tržišta rada i zasniva se na jasnim kriterijumima i bodovanju.

Njemačka je dodatno pojednostavila zapošljavanje stranih radnika u sektorima sa izraženim nedostatkom radne snage, omogućavajući digitalne prijave i ubrzane procedure kroz centralizovane servise. Posebno je naglasak stavljen na administrativnu efikasnost i skraćivanje rokova odlučivanja, kako bi poslodavci mogli pravovremeno reagovati u sezonskim pikovima.

Iskustva ovih zemalja pokazuju da uspješan model sezonskog zapošljavanja podrazumijeva visoku digitalizaciju, međuinstitucionalnu povezanost i uključivanje stranih radnika kao sastavnog dijela tržišta rada, posebno u sektorima koji tradicionalno zavise od sezonske radne snage.

U tom kontekstu, predstavnici turističke privrede smatraju da bi i Crna Gora, kao izrazito turistička destinacija, trebalo da uskladi svoj zakonodavni okvir sa praksama razvijenih evropskih ekonomija, kako bi osigurala stabilnost poslovanja i konkurentnost sektora.

Nakon ukidanja mjere „stalni sezonac“, Hrvatska traži nova rješenja

Hrvatska je 2025. ukinula mjere pod nazivom „stalni sezonac“, kakve su ranije postojale u okviru aktivne politike zapošljavanja.

Prema medijskim izvještajima i objašnjenjima iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ta se mjera više ne sprovodi od 2025. godine, jer je smatrana manje relevantnom s obzirom na dužu sezonalnost i promjene u tržištu rada.

Prema tim izvorima, razlog ukidanja mjere „stalni sezonac“ bio je što se ona u praksi zloupotrebljavala – sezonci su radili devet mjeseci kod poslodavca i potom koristili naknade Zavoda za zapošljavanje tokom tri mjeseca pauze, što je po ocjeni vlasti dovodilo do nepoželjnih efekata na tržište rada.

U novom sistemu, umjesto posebne mjere „stalni sezonac“, Hrvatski zavod za zapošljavanje usmjerava podršku kroz druge mjere aktivne politike zapošljavanja, uključujući podsticaje za stalno zapošljavanje onih koji su prethodno radili kao sezonci.

U suštini, dok je raniji model „stalni sezonac“ bio ciljana podrška za radnike u periodima kada ne rade, sada se fokus pomjera na druge oblike zapošljavanja i podsticaja, a sama kategorija je formalno ukinuta.

Grčka – bilateralni sporazumi

Grčka je, suočena sa nedostatkom radne snage u turizmu, zaključivala bilateralne sporazume sa trećim zemljama kako bi unaprijed obezbijedila sezonske radnike. Takvi sporazumi omogućavaju predvidivost i planiranje, kako za poslodavce tako i za radnike.

Izvor: Pobjeda