Slavlje u porodici Stojanović: Ojareno novih pet jarića!
U domaćinstvu Jovana Đana Stojanovića i njegove supruge Nataše iz crmničkog sela Sotonići, koza Roga ojarila trojke u jednom cugu, dok je Lola ojarila jedno muško i jedno žensko jare.
Stojanovići su presrećni jer su dobili pet jarića, čime će značajno proširiti stado koza. Svo mlijeko koriste za sopstvene potrebe, a onda i pravljenje sira i slične namjene.
Kako kaže Nataša, životinjski svijet uvijek je prepun iznenađenja, rijetkih i neuobičajenih pojava.
– U tom svijetu nikada nije dosadno, čak tvrdim da svaki novi dan nosi drugačiju priču. Naše dvije koze su alpske rase i nije ih teško čuvati. Držimo koze za svoje potrebe, makar za sada. Često pravim domaći kozji sir, ali ne smiju se zaboraviti ni surutka, mlijeko i kozje meso. Sad imamo pet jarića, dva alpske rase, kao i njihova majka. Za Rogu sam predvidjela da će biti trojke, a za Lolu nisam očekivala dvojke, jer je to njeno prvo jarenje. Naravno da smo zadovoljni, jer mislimo i dalje da nastavimo baviti se kozarstvom.
Đano podsjeća da je visoka proizvodnja mlijeka vezana za alpske koze i da se radi o rasi koja spada u najmliječnije.
– Ovu vrstu karakteriše i to što su prilagodljive različitim uslovima i lake su za održavanje. Proizvode puno mlijeka, dobrog su zdravlja i dugovječne su. Lako ih je odgajati, a proizvodnja mlijeka zavisi i od toga da li je koza trudna, koliko puta se jarila i koliko godina ima. Takođe, što je ishrana bolja više će mlijeka davati – kaže on.
Kako priča Nataša, s nestrpljenjem su očekivali jariće.
– Često sam koze u štali posjećivala, ulazila da ih nahranim. Kad sam poslednji put došla kao da je Roga htjela da mi nagovijesti da će uskoro početi jarenje. I zaista, počeli su jarići da izlaze. Prvo jedno, i to mali jarac kojem smo odmah dali ime Jakov. Bila sam sama, muž je došao tek kad je drugo jare trebalo da izađe. Uzeli smo peškire, krpe, kako se već to radi i očistili Jakova. Koliko sam zapazila, nije sve dugo trajalo. Naravno da smo Đano i ja pomogli da sve prođe kako treba, jer smo od ranije imali iskustva. Nakon sat vremena izbacila je posteljicu što je bio znak da je sve završeno – kaže Nataša i dodaje da se nakon tri dana ojarila se i Lola.
– Nakon što je izašlo prvo jare, nije bilo kao kod Roge, već smo drugo čekali daleko duže. Valjda zato jer joj je prvi put. Dok nije izbacila posteljicu prošlo je sigurno sat ipo vremena.
Svako jutro je sa njima. Očisti štalu, promijeni vodu, opere kante. Slijedi obrok mekinja, zatim obrok supe, jer moraju imati tečnosti, a ni sijeno ne smije da fali, pa kukuruz, slama…
– Nije ograničeno, ali je potrebno ući pet-šest puta u štalu, jer što im se više daje veća je i mliječnost. One već nakon eto samo što je prošlo desetak dana traže da izađu vani. Smješteni su u odvojenim boksevima. Obilježila sam ih crvenim končićima da bih znala koje su ženke. Planiramo da ostavimo za napredak dvije mlade jarice i jednog jarčića i nastavimo da se bavimo kozarstvom – priča ona.
Kako kažu, Roga nije mogla više od dvoje jarića dojiti.
– Jednostavno, nema toliko mlijeka pa kada su se svi počeli gurati, dvoje je primila, a ono treće čeka.
Napravila sam jednu bočicu, stavila cuclu i tako sam ga hranila. Sigurna sam da osjete svaki moj dolazak kod njih i uvijek misle da im nosim mlijeko. Međusobno se igraju poput male djece, trče, guraju se…
Stojanovići sa zadovoljstvom pričaju da sve te obaveze za Natašu nisu umor, ona kaže da u tome pronalazi zapravo opuštanje.
– Za mene nema umora. Izjutra se zbog njih dižem ranije i nekoliko puta dnevno ih obilazim. Uvijek sa osmijehom uradim sve što je potrebno za svoje životinje. Mačke su nam, inače, najbrojniji stanovnici. U okolini se okote pa dođu kod mene, a meni ih je žao pa ih nahranim. One se naviknu i ostanu. Imali smo i svinje i kupićemo ih ponovo, zatim držimo kokoške, piliće. To će biti uskoro naše malo životinjsko carstvo – priča naša sagovornica, i dodaje da je dala imena malim jarićima.
– Muške već zovemo Jakov i Pavle, a ženke Milica, Jelena i Anđela. Radimo na tome da nam štale budu što prije punije životinja. Planiramo da uz životinje provedemo starost u miru. Predložila bih svakoj ženi koja odluči da se vrati na selo da napravi malu barakicu i drži bar jednu kozu – zaključuje Nataša.
