Kamperom mjesecima putovala sama, u Baru „parkirala kuću putujuću“
U Crnu Goru je doputovala sama. To se dešava. Međutim, da žena sama putuje svijetom i živi duže od godine u kamperu, zaista je rijetko, možda se i nije dešavalo do Susanne Both koja je krenula iz Hamburga, septembra 2020. Ovo je priča o ženi koja je “kuću putujuću” zaustavila u Crnoj Gori, a u Baru započela novi život.
Rođena Njemica Susanne Both je poliglota, govori: engleski, španski, portugalski, italijanski pored maternjeg njemačkog. Kaže da uči i crnogorski jezik. Obrazovana, komunikativna, zanimljiva, bez predrasuda izabrala je slobodu kretanja kamperom u godini kad se svijet zatvorio.
-Nakon što je proglašena pandemija korona virusa, u aprilu sam kupila kamper jer, sjećate se, nije moglo da se putuje zbog korone. Nisam mogla da podnesem ta ograničenja. Ja sam željela da putujem. Krenula sam sama. Znam, ne sreće se često da žena putuje sama kamperom. Svi mi kaže, to je hrabro. Nakon Njemačke, bila sam dugo u Italiji, na Siciliji. Trajektom iz Barija preko Dubrovnika stigla sam u Crnu Goru. Bio je to juli prošle godine. Tri mjeseca sam bila u Buljarici. Tu mi je bila “baza”. Iznajmila sam auto i obišla sjever. Crnogorske planine su me, takođe, oduševile. Inače, volim da planinarim. U Crnoj Gori otvorilo se srce, priča Suzan dodajući da je za Crnu Goru dobila preporuke od prijatelja iz Hamburga koji je inače porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
-Pitala sam ga, da li mi preporučuješ Bosnu, on je negativno odgovorio i objasnio mi -za tebe je to bolje, ako izabereš Crnu Goru. Živjela si u Hamburgu, navikla si na more. Crna Gora ima more. Ima i planine. Rekao mi je Crna Gora je balkanska Švajcarska. Došla sam, vidjela i uvjerila se. Crna Gora jeste balkanska Švajcarska, kaže Suzan.
Šta vas je zadržalo u Crnoj Gori?
-Toplina ljudi. Divna priroda. Mala zemlja, ali ima mnogo toga da ponudi. Idem na pješačke ture. Plivam. Idem na izlete u nacionalne parkove. Hrana je ukusna. Bila sam četri godine vegeterijanka. U Crnoj Gori je meso odlično, vrhunskog kvaliteta. Počela sam da jedem meso. Mnogo mi godi život u Crnoj Gori i donijela sam odluku da hoću ovdje da živim. Prodala sam stan u Hamburgu. Jedan sin je ostao da živi u Njemačkoj, drugi je u Švajcarskoj. Planiraju da dođu ljetos u Bar. Rentirala sam stan na godinu dana. U međuvremenu kupila sam stan u Baru koji je u izgradnji. Imam 64 godine, u Crnoj Gori živim novi početak. Novi život, kaže Suzan.
Činjenica je da mnogi Njemci i ne znaju gdje je Crna Gora. Kako ste objasnili prijateljima gdje je Crna Gora?
-Istina je, mnogi su gledali na mapi gdje je Crna Gora. Dala sam preporuke za dolazak u Crnu Goru. Imam poznanike koji će doći. Moji prijatelji su odlučili da se presale. Čak će dovesti i majku koja je trenutno u staračkom domu u Njemačkoj, kaže naša sagovornica ističući da je srećna što je lako završila boravak, registrovala automobil pri čemu joj je mnogo pomogao Mišel Bader koji duže od decenije živi u Baru.
Susan je godinama radila u Njemačkoj kao komercijalista, a paralelno se bavi i astrologijom.
-Otvorila sam firmu u Crnoj Gori. Nije bilo komplikovano. U svakom bitnom trenutku u životu u Crnoj Gori tu je Mišel Bader da pomogne. Inače, radim on line i moja “kancalarija” može biti bilo gdje. U životu sam birala posao koji me neće ograničavati po pitanju mjesta boravka. Želja za izučavanje astrologije odvela me u Indiju, tamo sam imala učitelja. Baveći se astrologijom upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi i to je moje veliko bogatstvo, ističe Suzan.
Na pitanje, koliko joj nedostaje Njemačka, odgovara bez razmišljanja.
-Uopšte mi ne nedostaje. U Baru i kišni dani imaju vedrinu. A, sunce tako toplo grije ne samo ljeti. Već i zimi. Mnogo sam putovala, mnoge zemlje obišla i imam na osnovu čega da kažem, Crna Gora je raj. Sve ima i sve je tako blizu, zaključila je Susan.
Sloboda mišljenja, sloboda izbora, sloboda odlučivanja, istakla je naša sagovornica, čine život.
