Medena tortica – Kad se udruže marljivost, kreativnost i vješte ruke

Lični pečat neizostavan je dio svake uspješne poslovne priče. Biti autentičan, ali i vrijedan, uložiti sate u učenje i rad – to je put do izgradnje sopstvenog brenda i prepoznatljivosti. Tokom decenije uložene u izradu poslastičarskih remek-djela, Tijana Milanović uspjela je upravo to – „Medenu torticu“ učinila je prepoznatljivom, ostavljajući lični pečat prilikom izrade svake torte. U razgovoru za Primorski portal, Milanović sumira protekle godine rada, govori o počecima, planovima i poslastičarstvu kao preduzetničkoj ideji.

Kao i veliki broj uspješnih priča, priča o „Medenoj tortici“, otpočela je slučajno.

„Na nagovor muževljeve sestre, baš u doba kada je trebalo tražiti posao nakon rođenja ćerke, nas dvije smo riješile da joj zajedno napravimo rođendansku tortu, koja je ujedno i bila glavni pokretač cijele ove priče“, počinje razgovor za Primorski portal Milanović i dodaje da je početak bio neizvestan i težak, jer su već postojale žene koje su se bavile ovim poslom i „trebalo je mnogo truda i strpljenja dok se nije izborila za svoje mjesto“.

Sopstveni potencijal prepoznala je ranije – interesovanje za pravljenje torti javilo se tokom trudnoće kada je pratila blog jedne žene koja, između ostalog, pravi i dekoracije od fondana.

„To je počelo veoma da me zanima, pa sam pomislila da bih sve svoje potencijale mogla da uložim u takav posao. Poslije nekoliko napravljenih torti koje su se završile vrlo uspješnim saradnjama znala sam da time mogu ozbiljno da se bavim i da je to pravi posao za mene, jer uz zaradu ispoljavam i svoju kreativnost, što me je dodatno motivisalo“, kaže Milanović.

Poslastičarstvo, uvjerena je, nudi brojne potencijale i može se pretvoriti u odličnu preduzetničku priču.

„Poslastičarstvo, kao jedna od grana u proizvodnji hrane, ima sve predispozicije da postane dobar posao i opstane ukoliko se tome ozbiljno posvetite. Dakle, rad, trud i nesebično zalaganje preduslov su za uspjeh. Šta god da sam radila u životu, bila sam sigurna u sebe i znala da će svaki rezultat biti isključivo u direktnoj vezi sa mojim znanjem, trudom i zalaganjem i sa tog aspekta nikad nisam sumnjala u dobre rezultate. Tako je bilo i ovog puta, iako sam kretala sa nulte tačke i bez nekog prevelikog početnog znanja“, kaže Milanović.

Na pitanje koje torte su joj posebno ostale u sjećanju, naša sagovornica kaže da su to sve one „u koje je uložila dane i sate rada, a rezultirale su oduševljenjem svih prisutnih“.

„To su uglavnom neki prvi rođendani i vjenčanja, jer sam se nesebično davala za izradu istih“, kaže vlasnica „Medene tortice“ i dodaje da je najponosnija na to što stalno dobija poruke kao znak zahvalnosti da je „pravi izbor i pun pogodak u svakom smislu“.

„Takođe, sklopila sam izuzetno lijepa poznanstva za sve ove godine“, dodaje Milanović.

Primjer Tijane Milanović pokazuje da kad postoji želja, ne postoje prepreke.

„Moram reći da sam potpuno samouka i da iza mene stoji mnogo sati rada, čitanja, istraživanja sa interneta, isprobavanja materijala da bih došla do ovog stadijuma znanja i vještina koje trenutno posjedujem. Za pojedine vještine sam išla na kurseve koji se organizuju u Beogradu, a odnose se, prije svega, na unapređenje postojećeg znanja. Mnogo je neprospavanih noći i žrtvovanja nekih ličnih potreba i interesa kako bih stigla do ovde, ali nije mi žao poslije svega i opet bih uradila isto“, kaže Tijana Milanović.

Cilj koji je imala kada je pokrenula priču o Medenoj tortici je ispunila – otvorila je prije nekoliko godina prodajno mjesto, kako ističe, sama i bez ičije finansijske pomoći.

„Međutim, shvatila sam da se moje želje ipak ne svode na prodaju klasičnih torti i kolača i tada sam riješila da se ograničim samo na ono što me zaista zanima i ispunjuje, a to je prije svega kreativan rad. Iz te perspektive gledanja jedini cilj u budućnosti mi je da nadogradim neke vještine koje su novina u poslastičarstvu i da moje torte ostanu dio svih onih slavlja na kojima se tražilo parče više. Sumirajući dosadašnji uspjeh, koji je uvijek bio samo u porastu, nezahvalno i sebično bi bilo tražiti nešto više od toga“, zaključila je Tijana Milanović.