Prvo Registar podstanara, pa konkretne mjere

Formiranje Registra podstanara biće prvi korak ka rješavanju problema sa kojima se suočavaju podstanari u Crnoj Gori. Trenutno u našoj zemlji, prema podacima kojima raspolaže Udruženje podstanara „Moj dom“, živi oko 30 hiljada podstanarskih porodica. Dešavanja na globalnom nivou uslovila su značajno, u brojnim slučajevima neizdrživo uvećanje mjesečnih kirija. Na tematskoj sjednici Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje ocijenjeno je da se ovoj temi mora pristupiti multisektorski i multidisciplinarno, a da je prvi korak formiranje Registra podstanara. Predsjednik Odbora dr Srđan Pavićević najavio je da će vrlo biti zakazano i konsutativna sjednica na ovu temu.

„Crna Gora ne smije da se ponaša na ovakav način prema 20 odsto svoje populacije. Mi moramo da sačuvamo našu biološku supstancu. Moraćemo da pokažemo elemente bazične civilizacijske empatije… Trideset godina ništa nismo uradili, zbog toga ova tema ovako i leži. Nijedan korak nije napravljen, mi pokrećemo stvari sa mrtve tačke“, kazao je Pavićević.

On je ocijenio da je potrebno da država u najkraćem roku donese privremene mjere, a naredni korak je studiozno i metološki vrlo precizno postavljen princip zakonske regulative, kako bi se ovom problemu stalo na put.

„Vrlo brzo doći će na red konsultativno, a potom i kontrolno saslušanje. Ići ćemo korak po korak i ovu temu dovešćemo do kraja“, pocrtao je.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović istakao je da je ovaj problem dobio na značaju tek eskalacijom cijena stanova i potvrdio da je potrebna šira društvena akcija, a da prvi korak mora biti formiranje Registra podstanara.

„Ovo je tema koja dotiče i druge institucije i ne možemo ostati samo na objašnjenju situacije. Podaci dovoljno govore o tome koliko je situacija alarmantna“, kazao je Damjanović.

Državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Darko Stojanović kazao je daovaj resor obezbjeđuje ostvarenje pet prava socijalno ugroženima kroz petnaestak materijalnih davanja.

„Kada uporedimo budžete za prethodne dvije godine, u oblasti materijalnih davanja došlo je do 50 miliona eura uvećanja. Nas sprečava da konkretno pomognemo podstanare jeste zakoknski okvir – sva prava ostvaruju se u skladu sa Zakonom o dječjoj i socijalnoj zaštiti, koji na neki način ne prepoznaje ovu kategoriju stanovništvu. Mi jedino možemo da izađemo u susret nekom jednokratnom novčanom pomoći kad nam se neko obrati, međutim, samo znate da po Zakonu o finansiranju političkim partija i po još nekim zakonima, trenutno nismo u mogućnosti da pomažemo na taj način – raspisani su predsjednički izbori, imali smo jedan, pa drugi krug lokalnih izbora. Najveći dio prošle i ove godine bili smo u izbornim kampanjama i to nam veže ruke da makar na taj način pomognemo“, kazao je Stojanović, dodavši da je ovaj resor na raspolaganju za svaku sugestiju i inicijativu.

Predsjednik Udruženja podstanara „Moj dom“ Dragan Živković kazao je da „država ne zna ko su i koliko ima podstanara, nema njihov socijalni karton i to nije samo zadnje dvije godine“. Prema podacima sa popisa rađenog 2011. godine, u Crnoj Gori bilo je preko 18 hiljada podstanarskih porodica. U ovom trenutku, taj broj iznosi preko 30 hiljada.

„Crna Gora kao da nema socijalnu politiku. Podstanari su nezaštićena kategorija, ugovori se ne potpisuju u 90 odsto slučajeva. Ugovora nema, iako bi država mogla da ubira porez od njih, pa bi se ta ista sredstva mogla iskoristiti za početak subvencionisanja podstanarskih porodica ili početak stanogradnje. Na hiljade porodica nije više na rubu siromaštva, već u siromaštvu. U Udruženju svakodnevno svjedočimo otkazima, posebno otkad su počeli da dolaze Rusi i Ukrajinci, ljudi su dobijali otkaz stana preko noći, spavali u autima do nalaska novog stana. Nevjerovatno težak problem, nevjerovatno stresan život i boli što država do sada nije obraćala pažnju na podstanare. Postoji popis pasa, ptica, goveda, za sve je urađen popis, ali ne i za podstanarske porodice. Iz Udruženja tražimo da se uradi Registar podstanara“, kazao je Živković, kazavši da ovaj problem ne treba sagledati iz ugla predstavnika političkih partija, već predstavnika naroda i da se reaguje što hitnije i što humanije.

Boris Mugoša ističe da se treba provjeriti faza u kojoj se nalaze strateška dokumenta, donijeti ad hoc privremene mjere kojim bi se spriječio udar na podstanare, pa da se radi na strateškim mjerama. Podsjetio je i da su aktuelni dokumenti koji se odnose na socijalno stanovanje važili do 2020. godine, a da trenutno Crna Gora nema važeći dokument.

Milosava Paunović kazala je da smo „raširili smo ruke strancima i ispružili dlanove, a našim ljudima smo zatvorili vrata“.

„Iako mi je žao ljude koji, iako imaju novca, bili prisiljeni da se pomjere sa svojih ognjišta, ali, u prošlosti smo takođe imaju izbjeglice, koji su riješili problem, ali naši građani su ostali zapostavljeni. Treći vid, pravno je zaštićen onaj ko se bavi rentijerstvom na tuđoj muci – koristeći globalna kretanja, ti ljudi umjesto da izdaju cijene kao ranije, oni su ih podigli sa nekih 300 na 500 i više. Kako naši ljudi sada da prežive? Mi nemamo polaznu tačku, nemamo nacionalnu strategiju, a da bismo je imali treba nam registar. Cijene nekretnina su takve da ni oni sa solidnim primanjima ne mogu da riješe stambeno pitanje. Pomenute su subvencije, ali šta znači 50 eura na stanarinu od 550 eura? To privremeno može da pomogne, ali ne može problem da se sanira bez nacionalne strategije. Kvalitetnije bi bilo da se kroz zakonska rješenja, aktivnosti nadležnih ministarstava i lokalnih uprava na neki način dođe do trajnog rješenja, a to je izgradnja socijalinih stanova“, kazala je Paunović.

Valentina Minić podsjetila je i na broj građana koji živi u siromaštvu ili riziku od siromaštva, istakavši da prema posljednjim podacima, svako treće dijete u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva.

„Mislim da smo morali da u prvom momentu kada se nalet izbjeglica desio, da zaštitimo ne samo naše građane, već i ljude kojima pružamo utočište. Drago mi je što će se ova tema nastaviti. Ugovori trebaju biti obaveza, uvesti kazne za nesklapanje ugovora, moramo imati na umu stariju populaciju…“, kazala je Minić, ukazavši da nemogućnost rješavanja stambenog pitanja utiče direktno i na pad nataliteta.

Maja Vukićević naglasila je da treba da se promijeni Zakon o socijalnom stanovanju, kako bi se trajno riješio problem barem dijela podstanara.

„Znam da su to velika sredstva, ali u ovoj državi pronalažena su sredstva koja nijesu toliko bitna, a ovo je krucijalni problem, radi se o ljudima, velikim ličnim tragedijama, gdje ljudi moraju da misle o tome kako će da prežive, a osim stanarine moraju da obezbijede i druge potrebe sebi i svojoj djeci. To je zaista jedan kompleksan problem, koji mora da se riješi trajno. Pozdravljam ono što je uradio Glavni grad, iako je to samo 150 porodica. To je dobar početni korak, pa pozivam i ostale lokalne samouprave da koliko mogu pomognu podstanarskim porodicama. Ali, to je samo privremena mjera do trajnog rješenja“, kazala je Vukićević, istakavši da novi zakoni jesu potrebni, ali da ih sama Skupština ne može donijeti bez saradnje sa nadležnim ministarstvom, koje to treba da sprovodi.

„Veoma je važno da u narednom periodu ovdje imamo i predstavnike Ministarstva ekonomskog razvoja i ostale koji mogu da pomognu da se ovo pitanje konačno riješi. Ne može se riješiti preko noći, potrebna je detaljna analiza, a ako uzmemo u obzir da se u prethodnih 30 godina nije ništa radilo, znamo da je to veliki posao… Ni ponašanje zakupodavaca nije ispravno i moralno, ali rentijerstvo još nije regulisano, pa se treba razmišljati da se i to uvede u zakonske tokove“, navela je Vukićević.