Rad u rasadniku- radost za dušu, korist za kućni budžet
Prve lekcije o radu u rasadniku Miloš Kovačević naučio je od oca Vlada. Posao razvija korak po korak, u barskom naselju Popovići gdje ima plastenik, a u plasteniku 20 tak vrsta agruma, višegodišnjeg cvijeća i žive ograde.
– Radim u „Vodovodu” do tri sata, ali čim dođem idem u plastenik gdje ostajem svakodnevno najmanje pet sati. Prije ovog sam probao nekoliko drugih privatnih poslova, ali u njima nisam vidio perspektivu, i da čak može da se isplati. Kažem da sam veliku podršku imao od oca Vlada, koji je prije 35 godina organizovao proizvodnju kivija na obali mora, u mjestu Šušanj. Bio je prvi u Crnoj Gori, pa je kivi u to vrijeme išao čak i u Srbiju. Koliko se sjećam, tada je proizvedeno oko 12.000 sadnica na godišnjem nivou. Dan-danas brinemo i održavamo veći broj sadnica, a na tom prostoru su dva skromna plastenika u kojima proizvodimo sadnice, kalemimo, i gledamo da svaki kupac bude maksimalno ispoštovan. Domaćinski damo savjet, kao i besplatnu dostavu sadnica na kućnu adresu na teritoriji Crne Gore. Takođe, učesnici smo i mnogih humanitarnih organizacija, dobitnici priznanja, … -priča Miloš, i naglašva da mu je jednog dana otac ponudio da pređe da vodi plastenik, a on je nastavio da radi na porodičnom imanju u Drušićima nadomak Rijeke Crnojevića.
Kako kaže, rad u plasteniku je veoma zahtjevan.
– Radimo porodično, presađujemo cvijeće iz manjih čašica u veće, zatim agrume iz manjih kesa u veće saksije. To su takozvane porodične akcije u kojima svi učestvujemo – kaže on.
– Proširio je i asortiman cvijeća, i organizovao kalemere koji su kalemili agrume, limune, mandarine i fortinele. Ponekad angažujemo i par radnika kad ima više posla, to uglavnom za glavno presađivanje, i to se obično radi na proljeće. Od svih saksija koje se prerade, jedan dio se složi van plastenika a drugi dio u plastenik. Zatim, svakog dana je obavezno čupanje trave, navodnjavanje, vezivanje cvijeće i agruma. U zavisnosti od toga koliko je koja biljka zahtjevna donosi se odluka što ide unutra a što vani. Neka voli više sunce, a druga hladovinu. Nastojim da sve to bude lijepo za oko i dušu. Trudimo se da svake naredne sezone obogatimo i proširimo asortiman, i zadovoljimo želje i potrebe većine korisnika našeg sadnog materijala. Formula za uspješno poslovanje je isključivo odgovoran i uporan rad, i ljubav prema ovom poslu – priča Miloš, i ističe da ima i ulaganja u saksije, zemlju koja mora biti kvalitetna…
On posebno naglašva da su učesnici mnogih humanitarnih organizacija, kao i dodijeljenih priznanja, koje se mogu pogledati na njihovoj FB stranici, te da sve što radi – radi sa velikim zadovoljstvom.
Dodaje da mali skromni vinograd u selu Drušići danas broji preko 2.000 korjena vinove loze „Vranac”, gdje je prvi grozd ubran prije 150 godina, i prva čaša natočena iz kamenog podruma starog preko 200 godina.
– Uz sve to nađe se i malo vremena za poći do ribarske kućice pri samom Skadarskom jezeru, gdje imamo dva mala čamca za lov i ribolov, čisto rekreativno u slobodno vrijeme, mali odmor za dušu, i da se izvadi neka ukljeva, krap ili jegulja uz čašu domaćeg Drušičkog vina… – kaže naš sagovornik, koji je od malih nogu u svemu tome, i koji nastavlja i unapređuje porodičnu tradiciju od oca Vlada.
Do skoro Kovačevići su vino proizvodili na tradicionalan način
– U podrumu skladištimo vino i rakiju koju proizvedemo. Do skoro smo vino proizvodili na tradicionalan način – gaženjem, a sada imamo električnu muljaču. U zadnjoj berbi smo ubrali oko četiri tone grožđa. Vino i rakija su izuzetnog kvaliteta. Nemamo naše tržište, već skoro sve što se proizvede se i proda, našoj rodbini, prijaljima, komšijama, kumovima… Ostanu nam vrlo male zalihe koje mi koristimo – kaže on.
Dragan Stojanović
