Armenko: Gostiju ima, ali nemaju para   

Sezona u Petrovcu je na nivou prošle godine, ali treba pronaći način kako dovesti goste sa visoko platežnog tržišta.

– Na čelu turizma moraju da budu oni koji su napravili milione u turizmu na pošten način. Ovi koji nas trenutno vode nemaju mnogo dodirnih tačaka sa turizmom. Kao ni oni od prije 20 godina. I jedni i drugi nemaju viziju kako se prave pare – smatra poznati petrovački ugostitelj, Ilija Armenko, i dodaje:

– Ima gostiju, ali oni koji uspiju da dođu nemaju dovoljno novca, a mi od toga ne možemo da pokrijemo trškove.

Armenko smatra da je Petrovac postao destinacija primarno orjentisana na porodični turizam, čime je izgubljena mlađa klijentela koja troši više novca.

– U odnosu na godinu ranije nema nikakvih promjena na bolje, osim što se može reći da je promet za 1. maj lani bio bolji, vjerovatno jer je bilo ljepše vrijeme. No, valjda ćemo taj minus na samom startu uspjeti da nadoknadimo tokom sezone. Ugostitelji su na području opštine Budva uradili sve što je do njih, otvorili lokale, sve što treba, ali sve je uzalud, jer nema pravih gostiju sa većim platežnim moćima. Moramo se snažnije okrenuti tradicionalnim tržištima regiona i Centralne Evrope. Međutim, za razliku od nas država kasni… Ko će da dovede goste ako ne ljudi iz nadležnog Ministarstva? Istina je i da je svaki gost dobro došao, ali Petrovcu trebaju visokoplatežni.

Prema njegovim riječima, tržišta ka kojima se treba su u našem okruženju, Bosna, Srbija, Mađarska, Rumunija, Česi i Poljaci…

– To su mnogo dobri i kvalitetni gosti. Ranije su sezone trajale po sedam ili osam mjeseci jer smo imali jasnu orjentaciju ka tržištima koja su nam blizu. Tragedija je da gosti manje ostaju nego ranije tri do pet dana. Nisu turisti krivi, nego je svuda nemaština velika. A mi idemo tim gostima. Čini mi se da je ne tako davno bilo Čeha kao mrava u Buljarici za 1. maj. Sada nema nijednog Čeha. Kaskamo za reginom, za Evropom – ističe Armenko.

Kad je riječ o cjenovnoj politici, petrovački ugostitelji su ove godine odlučili da ne koriguju cijene, uprkos inflaciji i rastu troškova.

– Cijene nismo mijenjali, poslušali smo inicijativu Ministarstva turizma. Mi ih ne bi poslušali da imamo prave goste, već naprotiv – podigli bi cijene. Bolje išta zaraditi nego ništa. Voda je došla, vjerujte, ne „do poda”, nego do plafona i samo čekamo da pređe preko krova i sve ovo potopi. Privatni ugostitelji se suočavaju sa nelojalnom konkurencijom kroz „all-inclusive” ponude velikih hotelskih sistema. Na bilbordima piše „nudi se polupansion od 40 eura, nudi se gratis ručak”. Pa više potrošimo kući. Hoteli sa pet zvjezdica su sasvim opremljeni, svaka usluga, i to je 40 eura. Gost jede i pije koliko hoće i to unutar objekta. I kako ćemo mi ugostitelji prodati kilo ribe 50-60 eura? Ostaje nam da preživljavamo kao i svake godine – kaže Armenko i naglašava:

– Privatni hoteli koji drže visoke cijene prenoćišta jedini su izvor gostiju koji zapravo troše u vanpansionskoj ponudi.

Kako kaže, ljudi iz Ministarstva sve to mirno i nezainteresovano posmatraju, blijedo.

– Ima ih tamo i sa sumnjivim diplomama, ali mic po mic, čitamo ovih dana da je tim diplomama došao kraj. Sjede ljudi oskudnog znanja na važnim pozicijama, a koji neznaveni nemaju niti jedan dan rada u turizmu. Dok god budu partije postavljale svoje kadrove, nema boljitka. A i danas fakultet može svako da završi.

Armenko ocjenjuje da Buljarica predstavlja potencijal za velike investicije.

– Ja sam baš podržao dolazak milijardera Muhameda Alabara, i to je prilika koja se ne smije propustiti, zbog dobrobiti budućih generacija. Mislim da država mora da preuzme odlučniju ulogu u realizaciji velikih projekata koji su od javnog interesa. Ima nas koji smo spremni da svoju zemlju poklonimo, da Alabar dođe i napravi Buljaricu. Tada bi moji unuci i praunuci živjeli u raju. Mi moramo da shvatimo da takvi investitori mogu pretvoriti našu obalu u najljepšu uvalu na svijetu – zaključuje Armenko.