Čun je i hranio i branio, danas je atrakcija na Skadarskom jezeru

Simbol Skadarskog jezera,  čun, u minulim vremenima je i hranio i branio. Tako je bilo stoljećima unazad jer se tradicionalno koristio tokom  ribolova  na Skadarskom jezeru, a i u bitkama za vrijeme Ivana Crnojevića. Danas su čunovi atrakcija na  Skadarskom  jezeru.  

Zbog plitkog gaza oko 20 centimetara, čunom se može u najživopisnije krajolike bajkovitog Skadarskog jezera koje je priroda darivala poljima lokvanja, trske..Napravljen od prirodnih materijala u čarobnoj  prirodi,  na čunu nasataju atraktivne fotografije koje obilaze svijet preko društvenih mreža i odlična su promocija nacionalnog parka. 

 Vještina izrade čunova uvrštena je u nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Crne Gore.

Drevni zanat u porodici Brnović prenosi se sa koljena na koljeno, skoro 150 godina.

 Rodom iz mjesta gdje je začeta stara Crna Gora, iz Žabljka Crnojevića, stare prijestonice Crne Gore, Janko Brnović 40-tak godina se bavi  izradom čuna. Tradiciju je uspješno nastavio  sin Marko, peta generacija Brnovića koji se  bave izgradom čunova. Janko je od svojeg oca Blaža naučio sve o zanatu.

 -Otac Blažo je bio nedostižan po izradi čunova. Marko, moj sin,  će ga vjerovatno sustići. Inače nije  poznato da neko mogao i približno kao  moj  otac napraviti čun, a nikada  električnu alatku u ruke uzeo nije. Sve teslica, ručna blanja, sjekira, ručna šega…Umro  je 96-te.  Otac mi je govorio, Janko prvi čun sam napravio kad sam imao 17 godina, priča za Primorski portal Janko i dodaje otac i ja  kad se zbroji, preko 90 godina pravili smo čunove koji plove Skadarskim jezerom, a i drugim vodama.

-Nije poznato da su  dvije generacije radile iz jedne porodice osim nas. Oko i isustvo pravi čun. Na primjer, brat i ja ne napravimo jednako čun. Svaki njegov i moj čun su se razlikovali. On je mašinac, ja građevinac. Drugačije gledamo. Prvi čun kako napraviš, takvi su svi naredni, kaže Janko.

Izrada čuna nije jednostavan posao,  iziskuje kako Janko opisuje,  veliko iskustvo i vještine. Radi se uz dobru procjenu i „na osećaj”. Da bi čun na vodi bio stabilan, on mora biti simetričan, daske iste krutosti i težine. Majstori drevnog zanata kažu- ako se jedna daska pogrešno ugradi- čun neće valjati. Voda je vaga koja ga niveliše.

Prema njegovim riječima, najbolje drvo za  je borovina. Vrsta borovine-munika.

-Nešto između crnog i bijelog bora gdje je smola ravnomjerno raspoređena. Vjerujte, ne znam od čega ću napraviti sledeće čunove. Veliki problem je sirovina za čun. Dasku treba osjetiti. Svaka daska se različito savija, ako je jedna „ljuća“ no druga ona gurne prvu…

Narudžbina  ima dosta, jedva se stiže, ali se rokovi moraju poštovati, kaže sagovornik Primorskog portala. Pri izradi čuna nema šablona. Marko dodaje da u njihovoj radionici sezona traje 365 dana.

-Mnogi brodari koji su ranije radili krstarenja Skadarskim jezerom metalnim brodovima, žele drvene jer su i turistima atraktivniji. Više je porudžbina nego što se može uraditi. Naručuju ljudi ne samo iz Crne Gore, nego i iz drugih država. Mnogi naši brodovi krstare Bledom, zatim njemačkim jezerima, kaže Marko za Primorski portal.

-Ponosan sam na Marka, prije svega  što mislim da je dobar čovjek. Izuzetno je dobar sin. Mislim da će biti i dobar majstor.  Marko je počeo uz mene. Ja sam kao djete počeo uz oca. Od 82.godine kad je formiran nacionlani park Skadarsko jezero. Napravili smo  13 čunova za lovočuvare. Tada mi je otac rekao- Janko, kad ovo završimo, ekser u ruke više uzeti neću- i nije zaista. On što bi rekao  to je zakon. Govorio je – vidim da ćeš čun znati dobro da napraviš, ali nemoj počinjati ako ne možeš ispoštovati obećanje. Mnogo je bolje da kažu dobar čovjek, a loš majstor, nego dobar majstor, a loš čovjek. Tako  sam ja, sina Marka usmjeravao. Srećan sam, Marko je i čovjek i vrstan majstor svog zanata. To potvrđuje koliko ljudi mu ukazuje povjerenje da im radi čun, ili drveni brod, navodi ponosni otac.