Dušan Gago Leković iz Godinja prepoznao čari seoskog turizma

Nova šansa za mnoge mlade Crmničane je seoski turizam. Da bi domaćinstva na ovom području imala veće prihode, sve više mogu to da ostvare pružajući usluge turistima. To se pokazalo kao mnogo dobra ideja, pa se puno mladih Crmničana vraćaju na imanja svojih predaka.

U svojoj bogatoj košarkaškoj karijeri, Dušan Leković igrao je u Sloveniji, Srbiji, BiH, a naravno i u barskoj ekipi Mornar Primorka. Plovio je i na stranim brodovima kao kadet i treći palube, a onda se sa 29 godina vratio selu Godinje, odakle su njegovi preci.

Dušan Gago Leković počeo je da se bavi turizmom 2018. godine.

– Počeo sam korak po korak da gradim novu turističku ponudu. Brat i ja smo počeli da krčimo zapušteno imanje, obnavljamo porušene podzide, dizali smo nove, a sve uz veliku pomoć i podršku uglavnom porodice. I sve to bez mehanizacije, uz pomoć sjekire i kosijera. To je danas oko 1.400 kvadrata lijepo uređene zemlje bez korova. Na imanju sam zasadio razno povrće. Za razliku od mnogih drugih crmničkih sela koja su bezvodna, Godinje ima 13 izvora. Na našem imanju je potok Mlištica, u kojem smo napravili ribnjak sa pastrmkom – kaže Gago, ističući da u vrijeme kad su počeli da krče imanje nisu imali saznanja koliko su strani turisti zainteresovani za boravak na ovom području.

Leković podsjeća da je selo Godinje zaštićeno kulturno dobro.

– Radimo šest godina, osim pauze za vrijeme korone. Posebna atrakcija za naše goste je da mogu sami da izaberu pastrmku u potoku. Potok ni tokom ljeta ne presuši i u njemu od kraja juna imamo mali ribnjak. Na imanju koje se graniči sa našim nalazi se i stari mlin, u kojem je, kako kažu mještani, zadnje žito samljeveno 1958. godine. Iako je mlin napušten i oronuo od zuba vremena, ostao je veliki kamen. Napravili smo stepenice da gosti mogu da uđu u mlin i da se spuste, ali i da se okupaju u vodi sa vodopada, koja je hladna, oko sedam stepeni.

Za strane goste, kako kaže, posebno zadovoljstvo predstavlja domaća crnogorska hrana.

– Imali smo terasu blizu kuće i malo po malo su počeli da dolaze. Zadovoljni su prirodnom hranom, vole domaće vino, rakiju, voće, povrće… Pojedinci su bili oduševljeni, jer je sve to što smo mi radili za njih bila atrakcija. Crtali bi staru kuću i ostavljali nam crteže. Shvatili smo da je naše selo oaza mira, zdrave hrane i dobrog vina, i zaokružili smo izletničku ponudu. Posebno su naši gosti pokazivali zadovoljstvo kad bi bili u prilici da sami uberu neki proizvod za sopstveni obrok. Uživali su s pravom, ponavljam, dok su ručali u netaknutoj prirodi – priča on, naglašavajući da je prošla godina bila sasvim solidna.

– Kako je prolazila koja sezona, turista je bilo sve više. I ove godine očekujem dobru sezonu, mada je jun malo slabiji nego ranije. Ponudu smo obogatili i našim domaćim medom. Imam nekoliko košnica, mada se nisam još uvijek najbolje obučio, ali sam lani imao na 4 do 5 košnica oko 7 do 10 kila po jednoj. No, ipak ne planiram da širim društvo. Kad je ponuda u pitanju, i ove godine, kao i ranije, nudićemo naše organske proizvode i hranu. Krompir, luk, paradajz, paprike, patlidžani, tikvce, domaći med, pastrmku i drugo… – priča Leković, i ističe da gosti dolaze individualno, ali da ih ima i preko agencija.

Gazdinstvo se nalazi na Google maps, kako bi turisti nazvali i najavili posjetu, ali i oni koji prvi put dolaze da upale navigaciju.

On dodaje da je posebno zadovoljstvo raditi u vinogradu na prodaji vina i rakije.

– Zasadio sam 600 mladih loza, a ukupno u vinogradu imam oko 3.500 čokota. Oko njih sam sve radio sam, a prskao sam i plavim kamenom. Bio sam u Francuskoj prije četiri godine na edukaciji, što mi je puno pomoglo. Zadovoljan sam količinom od prošle godine. Naravno da nudim gostima i vino i rakiju, a često i kupe po nekoliko flaša. Imam problem sa skladištenjem vina, jer je kuća u kojoj su te količine sada smještene vruća, ali ću problem ubrzo riješiti jer sam uredio podrum u staroj kući. Ove godine ću nastojati da proizvedem i roze vino – zaključuje Leković.