Tragom tekstova iz starih novina: Sutomore nije šetalište nego vašarište

 Tragom tekstova iz starih novina: Sutomore nije šetalište nego vašarište

Dali smo puno novca za razne dozvole, a nelegalni trgovci samo postave štand, vitrinu ili slično i pune se bez plaćanja obaveza prema državi. Znači li to da inspektori ne žele da zavedu red? Ili i oni sami rade za nekoga – kazao nam je jedan od trgovaca

Tekst napisan 2017.godine.

Tu­ri­sti ko­ji od­ma­ra­ju na bar­skoj ri­vi­je­ri i ovog lje­ta se naj­vi­še ža­le na gla­snu mu­zi­ku ,,u sit­ne sa­te”, na im­pro­vi­zo­va­ne štan­do­ve, na di­le­re so­ba i apart­ma­na, na bu­ku i pro­da­ju ,,sve­ga i sva­če­ga” duž pla­že. Duž uli­ce se pro­da­je ra­zna ro­ba i dru­gi pro­iz­vo­di, naj­če­šće na cr­no, što iza­zi­va oprav­da­no ne­go­do­va­nje mno­gih ko­ji le­gal­no ra­de i pla­ća­ju za­kup i osta­le da­žbi­ne. Oni ko­ji se le­gal­no ba­ve tr­go­vi­nom is­ti­ču da su zbog ne­lo­jal­ne kon­ku­ren­ci­je zna­čaj­no ošte­će­ni, jer su u ne­rav­no­prav­nom po­lo­ža­ju. Kad je ri­ječ o ne­le­gal­noj tr­go­vi­ni duž še­ta­li­šta, ne­za­do­volj­ni tr­gov­ci tvr­de da dr­ža­va i nad­le­žne slu­žbe ima­ju me­ha­ni­zme da one­mo­gu­će pro­da­ju na cr­no, ali da in­spek­ci­je ne ra­de svoj po­sao.
-U ju­lu su kon­tro­le bi­le če­šće, a već u av­gu­stu, kad su po­če­le gu­žve, opa­lo je in­te­re­so­va­nje in­spek­to­ra. Sad ma­nje po­sje­ću­ju tr­go­vi­ne, ta­ko da po­je­din­ci ko­ji su po­če­li da ra­de u ju­lu, na­vod­no če­ka­ju­ći rje­še­nje, u av­gu­stu ra­de bez po­treb­nih pa­pi­ra. Na­rav­no da su ta­kvi kon­ku­ren­ci­ja me­ni i osta­li­ma ko­ji re­dov­no pla­ća­ju da­žbi­ne. Ne­lo­jal­na kon­ku­ren­ci­ja ,,ku­pi ma­slo”, a na­ma šta osta­ne. Kad na te pro­ble­me skre­ne­mo pa­žnju in­spek­to­ri­ma, ka­žu da to ni­je u nji­ho­voj nad­le­žno­sti. Da­li smo pu­no nov­ca za raz­ne do­zvo­le, a ne­le­gal­ni tr­gov­ci sa­mo po­sta­ve štand, vi­tri­nu ili slič­no i pu­ne se bez pla­ća­nja oba­ve­za pre­ma dr­ža­vi. Zna­či li to da in­spek­to­ri ne že­le da za­ve­du red? Ili i oni sa­mi ra­de za ne­ko­ga – ka­zao nam je je­dan od tr­go­va­ca ko­ji je in­si­sti­rao na ano­nim­no­sti.
Je­dan od le­gal­nih tr­go­va­ca pod­sje­ća nas na istu pri­ču ko­ju nam je sa­op­štio pro­šle go­di­ne u isto do­ba, u av­gu­stu.
-Le­gal­ni ne ću­te, oba­vje­šta­va­ju in­spek­ci­je, ko­jih je i ove go­di­ne pu­no. Ka­kvi su re­zul­ta­ti, naj­bo­lje oni zna­ju. Sma­tram da je u pi­ta­nju ko­rup­ci­ja. Ko­li­ko smo sa­mo mo­ra­li pa­pi­ra da obez­bi­je­di­mo da bi­smo ra­di­li i ba­vi­li se uslu­žnim dje­lat­no­sti­ma?! Dok oni, a evo već je po­lo­vi­na av­gu­sta, ni­su ni­je­dan pa­pir iz­va­di­li. I ta­ko go­di­na­ma – ka­že ogor­če­ni tr­go­vac.
Ta­tja­na Vu­ko­sla­vo­vić je 1. av­gu­sta, da­kle u je­ku se­zo­ne, osta­la bez štan­da ko­ji joj je uklo­ni­la Ko­mu­nal­na po­li­ci­ja, jer, ka­ko ka­že, ni­je mo­gla da do­bi­je odo­bre­nje za rad.
-Ra­di­la sam ne­le­gal­no, jer ni­sam do­bi­la odo­bre­nje, ali zna­te ko­li­ko je ta­kvih u Su­to­mo­ru, ko­je je ovih da­na pra­vo va­ša­ri­šte? Ko­li­ko je sa­mo ulič­nih pro­da­va­ca po­red ko­jih sva­ki dan pro­la­ze ko­mu­nal­ni po­li­caj­ci i ka­zne ih mi­ni­mal­nim ka­zna­ma? Iz auto­mo­bi­la i pa­ke­ta se na uli­ci pro­da­je ro­ba. Mo­ji sin i kćer­ka ne ra­de, ova za­ra­da nam je bi­la je­di­ni pri­hod. Ulo­ži­li smo pu­no, ku­pi­li čak i ro­bu mi­sle­ći da će­mo ra­di­ti, ali nam ne da­ju odo­bre­nje za rad, od­no­sno za po­sta­vlja­nje pri­vre­me­nog objek­ta – ka­že ona.
-In­spek­to­ri sa­mo obi­la­ze nas ko­ji smo le­gal­ni, s re­gi­star-ka­sa­ma- ljut je je­dan vla­snik ugo­sti­telj­skog objekta.Pu­no je lju­di na še­ta­li­štu u Su­to­mo­ru, ali ka­ko tvr­de ugo­sti­te­lji, ni­ka­da ma­nje pa­ra. Po­mi­nju sta­ru iz­re­ku: ,,ko ima pa­ra ide na mo­re, ko ne­ma ide u Su­to­mo­re”.
-Da­le­ko smo mi od elit­nog tu­ri­zma, sve dok ima­mo so­be za če­ti­ri-pet eura. Dok nam uz uli­ce di­mi na sve stra­ne, ili dok di­le­ri so­ba i apart­ma­na pr­vi do­če­ku­ju go­ste. Pri­je ne­ki dan ni­sam imao ni­ko­ga u apart­ma­nu ko­ji ina­če ko­šta 40 do 50 eura. Do­la­zi di­ler i ka­že da po­ro­di­ca tra­ži jef­ti­ni­ji smje­štaj, ne­ma kud, ka­že, ne­ka osta­nu za ci­je­nu od 15 eura. Na­rav­no da kaj­mak ku­pe di­le­ri ko­ji uzi­ma­ju od 10 do 20 od­sto. Go­di­na­ma isti lju­di s jed­na­kim po­le­tom sto­je po sta­ja­li­šti­ma i ras­kr­sni­ca­ma, no­se­ći kar­to­ne na ko­ji­ma pi­še ,,so­be” ili ,,apart­ma­ni”. Pa zar to ni­ko ne mo­že spri­je­či­ti – pi­ta naš sa­go­vor­nik. D.S.

Bu­ka ve­li­ka muka

Po­zna­ti ugo­sti­telj iz Su­to­mo­ra go­di­na­ma bez­u­spje­šno uka­zu­je na bu­ku iz ugo­sti­telj­skih obje­ka­ta po­red mo­ra u glav­noj uli­ci.
-Ni­šta se ni ove go­di­ne ne mi­je­nja, osim što se iz­da po­ne­ko sa­op­šte­nje da je ne­ko­li­ko obje­ka­ta ka­žnje­no zbog pre­ko­ra­če­nja ja­či­ne zvu­ka. Ne­ko­li­ko sa­op­šte­nja u tri mje­se­ca je smi­je­šno u od­no­su na pro­blem. Bje­že nam go­sti za­to što ne mo­gu da spa­va­ju, a do­šli su na od­mor. A ako ne­ko od nas pri­ča o ovom pro­ble­mu, na­vla­či in­spek­ci­ju. Da li je to u re­du? Vre­ba­ju da ka­zne one ko­ji uka­zu­ju na vi­še­go­di­šnji pro­blem – ogor­čen je naš sa­go­vor­nik.

Pla­žni mo­bi­li­jar skup

Tu­ri­sti po­seb­ne za­mjer­ke ima­ju na ci­je­nu pla­žnog mo­bi­li­ja­ra. Za­kup­ci pla­že se ,,va­de” pri­čom da su pla­ti­li ve­li­ki za­kup „Mor­skom do­bru”.
-Shva­ta­mo da je za­kup ve­li­ki. Ali ko mo­že da pri­u­šti da na su­to­mor­skoj pla­ži pla­ti 15 eura za dvi­je le­žalj­ke i sun­co­bran? Mo­ja po­ro­di­ca je ov­dje već go­di­na­ma, ali za­i­sta ni­smo u mo­guć­no­sti da ta­ko ne­što se­bi pri­u­šti­mo. Na to uka­zu­je i či­nje­ni­ca da je sve vi­še pra­znih le­žalj­ki – ka­že Ma­ri­ja Ma­rić iz Uži­ca.

Podijeli vijest