Baranin na vrhu Kilimandžara!
Baranin Ivan Perčobić uspio je da stigne do najviše tačke u Africi – Uhuru vrha planine Kilimandžaro. Od nule – Zanzibara, Ivanu je, kako je kazao za Primorski portal, do krova Afrike trebalo sedam dana.
Od prvog do posljednjeg koraka put je dug, naporan, iscrpljujući, iz čovjeka izvlači snagu koju ni ne zna da posjeduje. A na vrhu, kaže Ivan, čovjek shvati da je jak, ili da je postao jači, više psihički nego fizički, i da je prevazišao samog sebe.
„Prva četiri dana su koliko toliko “lagana”, ali taj peti, teško će se zaboraviti. Kreće se u ponoć, a prije toga samo par sati odmora od prošlog dana. Sa 4600 m na 5895 m, strmih 5 kilometara gdje je sve rjeđi i rjeđi kiseonik, a kiseonik u krvi na 83 odsto prije pokreta. Hladno oko -10 kažu, a sjever kida, osjećaj -20, a ti sa lampicom vidiš samo svoje noge i krećeš se kao kornjača, a i bolje, jer da vidiš gdje ideš, ne bi ni išao“, kaže Ivan.
Usput, dodaje, na um mu je „padalo“ hiljadu crnih misli.
„Nemaš vazduha, staneš, uhvatiš nekoliko puta dah i ideš dalje, nos curi ne staje, bol u leđima postaje sve jača, jer se pluća muče da dođu do kiseonika, a kiseonika niđe, zapitkuješ samog sebe, što mi je ovo trebalo? Što ako ostanem bez palca jer ne osjećam stopala? I još 1000 crnih misli. A ko me zna, zna da sam preoptimističan i da mi volje ne fali. Onda se dereš na planinu, bodriš druge, ustvari sebe, prebacuješ na šalu. Borba sa samim sobom. Hoćeš da padneš na koljena, da se predaš, ali ti taj vrh ne da mira. Nakon 6 sati, konačno vidiš kraj, stižemo! Sviće! Hoćeš da plačeš, skačeš, vrištiš, sve odjednom! Ekstaza!
Shvatiš da si jak, ili da si postao jači, više psihički nego fizički, prevazišao si samog sebe“, kaže Perčobić.
O usponu do vrha Afrike pričaće nam, kaže, kada se naspava i kada se utisci slegnu.
