bARS je izlog djela lokalnih autora i riznica sjećanja na gotovo zaboravljene Barane

Jedan od najznačajnijih festivala kulture u Crnoj Gori Barski ljetopis prošle godine obogaćen je segmentom bARS, sa jasno izraženim lokalpatriotskim karakterom. Tako je Barski ljetopis postao još više barski, a premijerni bARS protekao je izuzetno uspješno. Ove godine, publiku očekuje vidno bogatiji i sadržajniji program, i u smislu broja programa i u smislu vrste umjetničkog izraza. Za Primorski portal, o programu ovogodišnjeg bARS-a, svojevrsnog „festivala u festivalu“, govori selektor Željko Milović.

Primorski portal: Program bARS svoje prvo izdanje doživio je prošle godine, u okviru 34. Barskog ljetopisa. U fokusu segmenta je predstavljanje stvaralaštva isključivo autora iz Bara. Kako ste Vi, kao selektor, zadovoljni premijernim izdanjem bARS-a, a kakvi su bili komentari publike? 

Milović: Premijerno izdanje bARS-a je bilo izuzetno uspješno. Posjećenost je bila odlična, o događajima se pričalo u gradu, i – što je najbitnije – Barani su u mnogo većem procentu bili inkorporirani u vlastiti festival. Time se on u značajnoj mjeri vratio izvornoj ideji predstavljanja vlastitog umjetničkog izraza. Moj posao kao selektora bio je da postavim stvari, ostalo se dešavalo samo po sebi, prirodnim tokom, očekivano.   

Primorski portal: Pretpostavljam da je već nakon spuštanja zavjese 34. Barskog ljetopisa počeo proces pripreme novog bARS-a. Da li su Vam u pripremi ovogodišnjeg programa predlozima pomagali naši sugrađani? Da li je bilo predloga koji su „usvojeni“?

Milović: Recimo da se o Festivalu počelo konkretnije pričati tek negdje u prvoj polovini ove godine, ali su barski umjetnici mnogo ranije počeli da mi šalju knjige, da na ulici prezentuju što su novo uradili, da podsjećaju na neke važne datume i ljude… Bilo je tu vrlo korisnih prijedloga, ali je bilo i onih koji su odbačeni, jer se, zbog raznih razloga, njihovi favoriti nisu uklapali u ovogodišnju koncepciju. Među onima koji se neće pojaviti na Ljetopisu, zbog nemogućnosti da se usklade termini, najviše žalim za knjigom “Kroz brvačke pinjate” Milice Kovačević, ali će djelo, koliko znam, biti prezentovano na kraju ljeta, u okviru aktivnosti tamošnje NVO. Da smo imali duplo više večeri, sve smo ih mogli dobrim sadržajima popuniti.  

Primorski portal: Ove godine je već na prvi pogled jasno da se radi o programu koji je ne samo u brojčanom smislu veći, već je i sveobuhvatniji u smislu umjetničkog izraza. Šta će sve publika biti u prilici da vidi ovog ljeta na gradskim scenama u okviru bARS-a?

Milović: Ovogodišnja produkcija bARSa je složenija – bARS ispada kao neka vrsta festivala unutar velikog Festivala, tako da obuhvata dešavanja iz domena različitih umjetnosti. Otvara ga izložba “Čedo i njegova đeca”, u kojoj se, nakon 38 godina prezentuju radovi najboljeg topoličkog vajara iz osamdesetih, Čeda Lekića, ali i njegove djece Joka i Jelene. Druga izložba su “Bar. Događaji.” na gradskom korzou, a triling zatvara Jovan Jerkov, performans-instalacijom “Biophotonic” ispred Dvorca kralja Nikole.

Očekivano, najviše je književnih večeri. Počinjemo promocijom monografije omiljenog barskog, tačnije mrkovskog, slikara Muharema Muratovića iz pera Sabrije Vulića i Radomira Petrića, nastavljamo prezentacijom knjige kratkih priča trenera Predraga Peđe Milovića “Košarkaške i druge priče” o Baru sedamdesetih, pa vrijednom knjigom Mirsada Kurgaša “Česme (hajrati i zadužbine u barskom kraju)” o starim česmama i “točkovima” u okolini Bara, zbirkom eseja dr Zorana Živkovića, dobitnika Vukove nagrade – “Sa okusom soli”, knjigom poezije Labuda Lončara “Sidro noći”, a završavamo uz multimedijalno veče posvećeno čovjeku koji je jedan od najizrazitijih umjetnika Bara osamdesetih. Slobodan Vučković je bio pjevač hard rock grupe “Napokon”, jedan od pokretača “Pop parada” – prvih skupnih rock susreta u Crnoj Gori, bitnik i hipik koji je putovao Dalekim istokom i pisao o tome, prvi ovdašnji proučavalac budističke filozofije… Njegova knjiga “Hram zlatnog lotosa”, publikovana je prije tačno 40 godina, i biće nanovo prezentovana, sa vremenskom distancom koja joj ništa nije oduzela.

U muzičkom dijelu, bARS donosi svjetsku premijeru multimedijalnog koncerta “Crnogorska bajka” – autorska muzika i pripovjetka Veljko Ivanović, izvođač: Ana Vukazić, te na samom zatvaranju unplugged koncert Andree Demirović.

Primorski portal: Prošlogodišnja izložba „Bar.Ljudi.“ doživjela je nastavak – „Bar.Događaji.“ Vaš saradnik na ovoj postavci je Anto Baković, naš poznati sugrađanin, čiji je objektiv „uhvatio“ brojne istorijske trenutke… Koliko fotografija čini ovu postavku koja, vjerujem, zaslužuje da bude i stalna postavka grada? Koje bi se fotografije mogle izdvojiti kao posebno vrijedne i važne, i ne bi trebale da promaknu oku posmatrača? Nakon „ljudi“ i „događaja“ da li za naredni bARS već imate spremnu temu?

Milović: Prošlogodišnja izložba je, po prirodi stvari, jer je bila na istaknutom mjestu, bila jedan od najposjećenijih segmenata “Ljetopisa” i logično je bilo da se nastavi ta praksa. U periodu između dva Festivala zamolio sam Anta Bakovića, doajena barske fotografije, da uroni u svoju zbirku negativa i pronađe nešto zanimljivo, pa se to “nešto” proteglo na gotovo stotinjak fotografija, i uklopilo se izvanredno uz ono što smo imali pripremljeno. Biće tu veoma zanimljivih foto-dokumenata: od ceremonija kralja Nikole i dolaska kralja Aleksandra u Bar, preko nastupanja partizanske vojske 24. novembra 1944, do odlaska prvog automobila “Yugo” u SAD i prvog turnira “Port Cup”, od pozorišnih predstava do dočeka štafete, od gradnje Miljanovog mosta do otvaranja Doma kulture. Slažem se s Vama da bi jedna slična postavka fotografija morala da postane stalna i da je posjećuju, uz adekvatna objašnjenja, djeca iz škola kako bi saznavala nešto više iz prošlosti grada, ali ja za sada ne vidim prostor za tako nešto.

Primorski portal: Programi bARS-a biće održani na više lokacija, između ostalih, i u Dablin pub-u, usudiću se reći – kultnim mjestom u gradu. Kako ste i zašto došli na ideju da Dablin pub, jedno urbano mjesto, „uvedete“ u Barski ljetopis? Da li kroz naredna izdanja možemo očekivati da će se bARS „širiti“ i na takav način, osvajajući i aktivirajući nove lokacije u Baru?

Milović: Dublin Pub se sam po sebi kvalifikovao za tako nešto – po atmosferi, zatim činjenici da je mjesto okupljanja umjetnika raznih fela i lokacija za održavanje “Street in Arta” i unplugged koncerata. Upravo je Slobodan Vučković kao jedini uslov za održavanje književno-muzičke večeri nakon toliko decenija tražio da to ne bude, shodno njegovom životnom kredu, neko klasično mjesto, ni veče, već “veče otvorenog uma na istoj takvoj lokaciji”. Logički izbor bio je “Dublin Pub”, tako da će se nakon nekoliko decenija Vučković ponovo obratiti svoj staroj barskoj publici, koja je u međuvremenu prilično ostarila, ali i ovoj mlađoj, urbanoj, upravo na tom mjestu. Knjiga Peđe Milovića biće prezentovana na košarkaškom terenu kod Gimnazije, jer je teren jedan od junaka te knjige. Željeli smo još dvije večeri da izmjestimo na razne lokacije, ali ostavimo to za neku drugu godinu.      

Primorski portal: Zašto ni na ovom Ljetopisu neće biti prezentovana Vaša knjiga “Koronartno odjeljenje, soba 80”, nastala u koprodukciji Vaše NVO i izdavačke kuće koja stoji i iza Ljetopisa – Kulturnog centra Bar? Cio tiraž ove zbirke kratkih priča, u kojima se detaljno opisuje život ljudi Bara iz osamdesetih je rasprodat, iako knjiga nije imala nikavu promociju, osim na društvenim mrežama. Čekate li drugo, dopunjeno izdanje ili je nešto drugo posrijedi?

Milović: Prosto mi je bilo malo degutantno da ja kao selektor ubacujem sopstvenu knjigu u program, pa ispada da djelo, uslovno rečeno, “trpi” zbog ove moje uloge, no nije tako. Knjiga je imala odličnu prođu, još uvijek se traži iako je nema u prodaji, našla je svoje mjesto u kućama Barana… Promocija na Ljetopisu jeste uvijek atraktivna i izazovna, no, očigledno, nije uvijek i neophodna – ja posljednjih pet objavljenih knjiga nisam promovisao na samom Festivalu. Što se drugog izdanja “Koronartnog odjeljenja” tiče, postojali su pregovori sa beogradskim i zagrebačkim izdavačima oko objavljivanja na tamošnjem tržištu, ali nije došlo do konkretizacije jer su predlagali da iz djela budu izbačeni strogo lokalni segmenti, odnosno priče koje tamošnjim čitaocima malo znače, s obzirom da su dio striktno našega životnog “folklora”, što meni kao autoru nije bilo prihvatljivo. Realno, na šta bi ličila knjiga o Baru osamdesetih bez pominjanja Piletovog “Bagija”, poponoćnog von Lokmer bluesa, igranki na Tabiji ili Primorkine “Coca-Cole”?

Primorski portal: Kao što sam već rekla, program je ove godine znatno bogatiji, iako je tome, nesumnjivo, doprinjela pandemija… Kako Vi, kao pokretač bARS-a i prvi selektor vidite ovaj programski segment Barskog ljetopisa kroz vrijeme?

Milović: Mislim da je bogatstvu programa mnogo više doprinio veći budžet nego pandemija, ali i osjećaj Barana da je bARS pravi izlog u kome se jasno vide djela lokalnih autora. Misija programa bARS je istovjetna s misijom koju je imao časopis iz 1999. čije ime nosi – da prati šta naši ljudi stvaraju, da se to iznese na vidjelo i da služi kontinuiranom razvoju umjetnosti, kulture i supkulture življenja u Baru. Za bARS kažu da je ponekad “suviše lokalpatriotski” postavljen, a moj je stav da ništa ne može biti “suviše lokalpatriotski”, i da Barani moraju mnogo više da rade na sebi i za sebe, svi zajedno. Naročito sam ponosan na činjenicu da je ovaj program čuvar riznice sjećanja, jer podsjeća na ljude, naročito stvaraoce, koji su bili veoma bitni tokom razvoja grada, a koji su gotovo zaboravljeni.