Božićna poslanica nadbiskupa barskog Roka Đonlešaja

Nikada se veći događaj na zemlji nije zbio od onoga kad je Krist ušao u ljudsku povijest, postavši članom ljudske zajednice, nama u svemu sličan osim po grijehu. Približio se nama i snizio se do naše bijede, ne radi sebe, nego radi nas, da nam postane „Brat i Spasenje“ (Paul Claudel), poručio je u božićnoj poslanici nadbiskup barski Rok Đonlešaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije.

Po svom rođenju od Djevice Marije Bog on je, ističe Đonlešaj, postao čovjekom: u osobi Isusa Krista sjedinjene su ljudska i božanska narav.

„Velika se i uzvišena tajna odigrala u betlehemskoj pećini. S Njime je započelo nešto nečuveno novo: svladana je moć tame. Grijeh i smrt gube svoju konačnu vlast. Mi smo otkupljeni po Sinu Božjem koji je postao čovjekom. Kristova stvarna prisutnost izvor je utjehe i snage. On u presvetoj Euharistiji neprestano dolazi k nama, daje nam se, kuca na vrata našeg srca i želi u nama imati svoj topli Betlehem i svoje žive jasle. Zato su svi sakramenti zalog buduće slave, koja će se objaviti onima koji s vjerom primaju Krista. Naš je pravi život skriven s Kristom u Bogu. No jednom će bijedu jaslica obasjati slava Kralja vjekova. „Evo Gospodin će doći i svi sveti s njime i pojaviće se u onaj dan velika svjetlost“, naveo je nadbiskup barski u božićnoj poslanici.

Kada se ove godine budemo zaustavili pred jaslicama u našim crkvama i u našim domovima, kako je dodao, prisjetimo se povijesnog dana kada je prije 800 godina siromah iz Asiza, sv. Franjo, uprizorio žive jaslice.

„Od tada do današnjeg dana, običaj izrade živih ili umjetničkih jaslica, u kojima se vješto plete pučko stvaralaštvo i ljubav, postao je jedna od glavnih odrednica slavlja Božića. Zaustavimo se, sabrano i pobožno pred tim prizorima, i sjetimo se da se Krist radi nas rodio kao siromah i nejako dijete, kako bi nam pomogao da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo, kako kaže sv. Bernard. U ove svete dane Božića spoznat ćemo da Djetešce koje dira naše srce, čijem se rođenju raduju nebesa i kliče zemlja, jest božanski Otkupitelj, Spasitelj roda ljudskoga, izvor vječnoga života, novi Adam, u kome se susreću Bog i čovjek. U Isusu Kristu susreću se pravednost i milost, grle čovjekoljublje i mir. Zato Bog ne smije biti nepoznat u našoj sredini, već, naprotiv, Onaj koji svojom voljom pokreće i ravna naše volje i čitav naš život. Naša je dužnost da svojim suvremenicima svjedočimo ne samo Boga koji je izvana prisutan u čovječanstvu, nego da ih upozorimo i na stalnu Božju prisutnost u našim savjestima, u našem životu i u našim dušama po milosti. Tu On u nama djeluje„, poručio je Đonlešaj.

Božansko dijete, kako je naglasio, susrećemo uvijek iznova kad se u njegovo ime obraćamo s ljubavlju svima koji nose ljudsko lice.

„Tako će dobrota i čovjekoljublje našega Boga po nama biti vidljivi korak naprijed! Upravo nas Otkupitelj šalje siromašnima i onima koji trpe, bolesnima i napuštenima, također i onima koji su ratom progonjeni i trpe nasilje. To, istina, nije lako, ali je zadaća koju smo dužni vršiti i koja donosi čovjeku obilje nutarnje radosti i neopisivog duševnog veselja. Žalosni smo kad otkrivamo svoju bijedu, ali se uvijek napunjamo Božjom radošću kad uviđamo da je grijeha manje, a mi da smo više kršćani, i time više slični Kristu. „Budimo Krist!“. Morali bismo prestati biti ono što jesmo i postati ono što bismo morali biti: slika i prilika Krista Gospodina. Svima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2024. godinu„, poručuje nadbiskup Đonlešaj u božićnoj poslanici.

Proslava Božića u ponedjeljak

Rimokatolička crkva, protestantske i Anglikanska crkva, kao i neke pravoslavne crkve koje su prihvatile novo računanje vremena, u ponedjeljak proslavljaju Božić, praznik Hristovog rođenja. Prema jevanđeoskom predanju, Isus Hristos je rođen 25. decembra u Vitlejemu, pa se, uz razlike u kalendarima, taj datum kao početak nove ere i nove istorije čovječanstva poštuje u cijelom hrišćanskom svijetu.

Vjernici se na Božić klanjaju jaslama u kojima je simbolično predstavljena scena rođenja Isusa Hrista. Običaj da se u crkve postave jasle, sa figurama koje dočaravaju siromašne uslove staje u kojoj je Hristos rođen, potiče iz 13. vijeka.