Branko Vukić, nenametljivi i neponovljivi vitez masline

U prisustvu članova porodice, velikog broja prijatelja i poštovaoca djela barskog pedagoga i slikara Branka Vukića, sinoć je u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“ otvorena izložba slika pokojnog umjetnika iz Bara. Otvaranje izložbe bilo je prilika za prisjećanje na Vukićev lik i umjetnički opus, a povod za događaj bilo je obilježavanje jubileja 4 decenije postojanja Osnovne škole „Jugoslavija“, pod čijim krovom su i nastajale Vukićeve slike, s obzirom da nije imao sopstveni atelje, već je, kako je na otvaranju naglasila profesorica likovnog vaspitanja Danijela Drobnjak, stvarao u učionici, za vrijeme ljetnjeg i zimskog raspusta, a nekad i popodne, kad nije bilo nastave.

Izložbu je proglasio otvorenom poznati barski publicista i kolekcionar Vladimir Vlado Lukšić, koji se prisjetio anegdota iz mladosti, gimnazijskih i penzionerskih dana, kada se najintenzivnije družio sa Vukićem, i ovom prilikom poručio da bi trebala biti obnovljena inicijativa o ustanovljavanju nagrade „Vitez masline“, po uzoru na jug Francuske, koju je pokrenuo prije 7 godina, kada je objavio monografiju o djelu Vukića.

„Tada sam predložio da prvi laureati posthumno budu Ksenija Miranović i Branko Vukić. Oni to svakako zaslužuju“, kazao je Lukšić, dodajući da njegova inicijativa tada nije naišla na neki veći odziv, nažalost, a već su se, kako je proteklo vrijeme stekli uslovi da još poneko dobije tu nagradu – je li to Vlado Iličković, Vebija Abazović, Dado Martinović, Božo Šalta…

„Prolazi vrijeme, Bar bi trebalo da tu nagradu ustanovi i dodjeljuje svake dvije godine, zaslužnima za očuvanje masline“, poručio je Lukšić.

Vlado Iličković i Branko Vukić, upoznali su se negdje septembra 1949. godine. U gimnazijskim danima, Vukić odlazi u Herceg Novi, na prestižnu likovnu školu, a putevi im se ponovo ukrštaju nakon odlaska u penziju.

„Branka sam upoznao negdje 1949. godine, tada sam živio u Podgradu. Bilo je tada jedno društvo, nažalost nekoliko njih je umrlo, među njima i Branko. Bili su tu i Ljubo Živković, Čiča Vukčević, Mišo Perišić, Safet Divanović, Truš, Milošević,“ kazao je Lukšić.

Četiri decenije Vukić je bio veoma uspješan i cijenjen likovni pedagog, čiji su učenici dobijali brojne nagrade za svoja ostvarenja na likovnim smotrama, koji je na mlađe kolege nesebično prenosio iskustva iz svoje bogate likovne prakse, dodao je barski kolekcionar i publicista.

„Prije i iznad svega, Branko je bio slikar koji je ostvario vrijedan likovni opus. Široj javnosti se predstavio sa izvjesnim zakašnjenjem, što je prvenstveno odraz skromnosti, uzdržanosti, samokontrole njegove senzibilne ličnosti“, kazao je u ime porodice i prijatelja, otvarajući izložbu, Lukšić.

Maslina je bila neiscrpan izvor Vukićeve inspiracije.

„Stalno u dosluhu sa zavičajnom prirodom, opčinjen njome, teško je razlučiti da li je Branko u maslini našao neiscrpan izvor inspiracije, ili je maslina odabrala nega da linijom, bojom, nježnim tonom, iskaže sve njene radosti i patnje. Niko još kao Branko nije tako uvjerljivo predstavio njena spoljašnja i unutrašnja svojstva, a istovremeno realizovao svoj prepoznatljiv, neponovljiv likovni personalitet. Grijeh bi bio da se zaboravi i za Bar i za Crnu Goru veoma vrijedno kulturno dobro koje nam je Branko Vukič ostavio u naslijeđe“, poručio je Lukšić.

Upravnik Umjetničke galerije „Velimir A. Leković“ dr Milun Lutovac  istakao je da je Vukić, naš značajni sugrađanin, po svemu zaslužio da mu se napravi omaž, da se prisjetimo njegovog truda i pedagoškog rada dugog preko 40 godina. Kako je dodao, u toku pripreme svake izložbe nerijetko galeriju posjete studenti likovne akademije i mladi umjetnici. Tako je bilo i ovog puta, a jedan mladi umjetnik kazao je da Branko Vukić neminovno mora biti dobar slikar, jer je dobar crtač.

„Jedan mladi barski likovni stvaralac kazao je da Branko Vukić mora biti dobar u ovom likovnom izrazu zbog toga što je bio fantastičan crtač, a onaj ko je dobar crtač drži pod kontrolom sve što se iz njega rađa i nastaje. Ispod mreže ovih koloritnih djela nalazi se jedan fantastičan, strpljiv, promišljen, u svojoj strukturi dat crtež koji to sve nekako objedinjava, skuplja i pravi od toga jednu lijepu maslinu, koja može biti i krik i ideja i molitva svemogućem Bogu i sve što možete da doživite posmatrajući njegova djela“, naveo je Lutovac.

Ako bi morali da odaberemo jednu riječ kojom bismo opisali Branka Vukića, onda bi to bila – dosljednost, kazao je Lutovac.

„Branko je bio dosljedan sebi, bio je strpljiv i na svom putu bio je dosljedan tom nekom nauku iz jedne od najautentičnijih likovnih škola, a to je škola u Herceg Novom, koja je iznjedrila mnoge velikane likovne scene. Kao da je tu dobio taj pečat koji je nosio cijelog života. On je upravo u toj disciplini, koja je stečena na samom startu njegovog obrazovanja bio, pjesnički rečeno, zatočenik tih nekih pravila i dugo se nije usuđivao da se oproba u tom nekom stvaralaštvu, o čemu lijepo piše Vladimir Vlado Lukšić,“ kazao je Lutovac.

Danijela Drobnjak, profesorica likovnog vaspitanja u OŠ „Jugoslavija“, istakla je da je imala čast da upozna Branka Vukića.

„Njegov rad je mnogo uticao na mene, na moj pedagoški pristup i način rada u školi. Poštovala sam ga i voljela zbog očinskog odnosa kakav je imao prema meni i osjećaja pripadnosti umjetničkom svijetu, koji je meni nedostajao“, kazala je Drobnjak.

Branko Vukić jedan od rijetkih stvaralaca koji je uspio da se afirmiše i opstane i kao umjetnik i kao pedagog.

„Čika Branko je bio čovjek tih, povučen, strogih patrijarhalnih načela kojima je do kraja života ostao vjeran. Takve vrijednosti je prenosio i učenicima. Prema njima je imao neobičan pedagoško autoritativni pristup, kojim je nastojao da kod učenika stvori lijep i istrajan odnos prema umjetnosti. Takav je bio i njegov pogled na umjetnost, što se primjećuje na njegovim slikama, na kojima je maslina kao vječno i istrajno drvo. Pošto nije imao atelje, slikao je u učionici, za vrijeme ljetnjeg i zimskog raspusta, a nekad i popodne, kad nije bilo nastave. Tako da znate da su svi ovi radovi, većinom, potekli iz naše škole i iz naše učionice,“ kazala je Drobnjak.