Da li se poboljšava položaj žena u Crnoj Gori?

Prema informacijama Populacionog fonda Ujedinjenih nacija Crna Gora je na neslavnom četvrtom mjestu na globalnom nivou po broju selektovanih abortusa. To na najbolji mogući način ilustruje potrebu žena i cjelokupnog društva da se govori o rodnoj ravnopravnosti, kazala je u Melos podkastu Slavica Striković, aktivistkinja za rodnu ravnopravnost.

„Žene koje se odlučuju same ili pod pritiskom porodice na abortus kada se pokazalo da nose žensko dijete su uglavnom između 30. i 40. godine. Treba da se zapitamo – Gdje su rasle? U kakvim uslovima? Kakav sistem vrijednosti im je nuđen i kakav model ponašanja, ako u 21. vijeku vrednuju žensko dijete kao manje vrijedno ili se odlučuju da neće da rode treću ili četvrtu ćerku. Nije potrebno da pričamo, potrebno je da vrištimo i budemo nametljive“, kazala je Striković.

Takve odluke, uvjerena je Striković, rezultat su razmišljanja i oca i majke, uslijed „užasnog patrijarhata“, za koji se u tekućoj 2023. godini, prema njenom mišljenju, „može reći da kada je Crna Gora u pitanju definitivno jača“.

„Malo smo postigli kada je u pitanju ravnopravnost žena. Mi upravo formiramo parlament koji će u poslednjih 25 godina imati najmanje žena. Za Vladu ćemo vidjeti, ali situacija ne obećava. Prema tom malom broju žena u politici, mislim da smo svjedokinje otvorene mržnje i diskriminacije, pogotovo kada govorimo o onlajn medijima„, ocijenila je Striković i dodala da fali ženske solidarnosti.

„Fali je među političarkama, fali u nevladinom sektoru. Ta vrsta samopodržavanja definitivno nedostaje raznim društvenim sferama u Crnoj Gori. Lično mi je bila odlična ideja i realizacija je krenula dobro Ženskog kluba u parlamentu Crne Gore. Imale su nekoliko saopštenja koje su vremenski i sadržajno bila odlično tempirana i nekako su bili pravi pokazatelji toga da Vi i ja, ako smo iz različitih partija, a zajedno pijemo kafu u skupštinskom kafeu, možemo tu vrstu kolegijalnosti prenijeti i u saopštenjima. Međutim, pred sam kraj ovog saziva parlamenta, isti taj ženski klub propustio je vrlo važne slučajeve napada žena u onlajn medijima. Ta vrsta zajedništva je vrsta odbrane i za sada aktivne žene u politici i za generacije koje dolaze„, kazala je Striković.

Žene u Crnoj Gori i dalje nemaju jednake mogućnosti za obrazovanje, rad i posao, a „ženska“ plata je manja od „muške“ i u slučajevima kada su godine radnog staža i stepen obrazovanja isti.

„Žene više koriste bolovanje, a manje putuju, jer su majke i imaju porodicu. Kad dijete ima temperaturu, majka uzima bolovanje, a zašto? Umije li otac dati brufen, istuširati dijete i spustiti temperaturu? A da li će uvijek muškarac na službenom putu bolji efekat ostvariti za jednu firmu?„, upitala je Striković.

Striković je istakla i značaj jezika za feminizam.

„Nikad nemamo dilemu da li se kaže prostitutka ili čistačica, ali inženjerka nam nije uobičajeno, svjedokinja i vojnikinja „paraju uho“… A u Vojsci Crne Gore imamo sjajne žene oficirke. Sigurno da one nisu napredovale lako i sa preprekama koje mi ne vidimo„, kazala je Striković.

Razgovor sa Aleksandrom Bojić Ivanović i Nikoletom Dabanović, dostupan je na sledećem linku:

Slavica Striković je rođena 4. maja 1964. godine. Diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Jedna je od osnivačica NVO „Ženska akcija„ koja je registrovana 2000. godine, a od 2003. je zaposlena u istoj i na poziciji je izvršne direktorice. Koordinirala je i upravljala na više od 80 projekata tokom 25 godina rada u nevladinom sektoru. Ima dvadesetogodišnje trenersko, predavačko, moderatorsko i facilitatorsko iskustvo. Posjeduje licencu za rad u vaspitno-obrazovnoj ustanovi koju je izdala JU Centar za stručno obrazovanje. Završila je više licenciranih edukacija. U fazi je izrade magistarskog rada na Rodnim studijama na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta u Donjoj Gorici, a za temu ima ‘’Odnos internet portala u Crnoj Gori prema ženama na primjerima Analitike, Radio Televizije Crne Gore i Vijesti’’. Realizovala je više od 800 obuka, treninga, seminara, radionica i predavanja o različitim temama u vezi sa ljudskim pravima, komunikacionim i prezenterskim vještinama, razvoju timskog rada, samopouzdanju i samopoštovanju, i bila je angažovana od strane TASCO kancelarije u Crnoj Gori, Misija OEBS-a u Crnoj Gori, UNICEF-a, Ministarstva pravde, Ministarstva odbrane i Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore, Zavoda za zapošljavanje, različitih opštine u Crnoj Gori, Caritas-a Barske nadbiskupije, Privredne komore Crne Gore i drugih lokalnih i međunarodnih organizacija i institucija. Ciljne grupe obuka, seminara, predavanja i radionica bili su poslanici/e, sudije, tužioci, inspektori rada, članovi Državne izborne komisije, zaposleni u Državnoj revizorskoj instituciji, predsjednici crnogorskih opština i skupština opština, osobe sa invaliditetom, djeca i mladi, žene, Romi, lokalni koordinatori/ke za rodna pitanja, zaposleni u Centarima za socijalni rad, zaposleni u zavodima i biroima za zapošljavanje u svim crnogorskim opštinama, vojni i oficirski kadar Vojske Crne Gore, mladi iz svih parlamentarnih partija u Crnoj Gori, novinari/ke i urednici/e lokalnih i nacionalnih medija, predstavnici/e NVO-a … Autorka je više strateških dokumenata, istraživanja, publikacija i stručnih radova iz domena ljudskih prava, statistike i medija. Od 2006. godine do 2019. godine bila je predsjednica Odbora za žensko preduzetništvo u Privrednoj komori Crne Gore,a od 2008. godine je članica Regionalnog ženskog lobija (RWL). U prethodnom periodu bila je članica Savjeta javnog servisa RTCG i Savjetodavne grupe za civilno društvo UN za Europu i Srednju Aziju, članica potkomisije za socijalnu zaštitu i humanitarne djelatnosti i potpredsjednica Komisije za raspodjelu dijela prihoda na sreću u Ministarstvu finansija, kao i članica Komisije za raspodjelu sredstava nevladinim organizacijama u Ministarstvu kulture. Od 2013. godine je članica Upravnog odbora Pedagoškog centra Crne Gore, a od 2017.godine do 2018. godine pokrivala je poziciju ombudsmanke informativnog programa TV Vijesti. Živi u Nikšiću.

Video: Dejan Senić, Igor Perčobić

Muzička podloga i obrada zvuka: Muzički studio „Melos“, Zorica Vučeljić i Filip Despotović