Da li su Sindikati u Crnoj Gori zaboravili na radnike, kako su obilježili 1.maj

Međunarodni praznik rada, 1. maj, obilježava se širom svijeta kao vid podrške radu i solidarnosti u borbi protiv svih vidova nepravde i eksploatacije, a prije svega kao vid zalaganja za poboljšanje radničkih prava i uslova rada. Sudeći po izostanku osvrta, zahtjeva za poboljšanje uslova rada od strane većine čelnika Sindikata, reklo bi se u Crnoj Gori radnici rade u rajskim uslovima.
Praznik rada je bio simbol opšte borbe za pravedniji svijet, bolji položaj radnika, za manifestacije, podsjećanja na žrtve u borbama protiv samovolje kapitalista/ poslodavaca.
Prvi maj prihvaćen je za Međunarodni praznik rada u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada je u Čikagu više desetina hiljada radnika protestovalo, ističući neophodnost povoljnijih uslova rada, ali i bolji položaj radnika na drugim poljima. Insistiralo se na primjeni osmočasovnog radnog vremena.
Tako revolucionarni zahtjevi ondašnjim poslodavcima i vlastima činili su se pretjeranim. Usledila je gruba reakcija. Protest na koji je odgovoreno represijom i brutalnom reakcijom vlasti i poslodavaca.
U Čikagu su 3. i 4. maja izbili sukobi između radnika i policije, u kojima je bilo ljudskih žrtava. Vođe štrajka osuđene su na smrt. Predstavnici radnika iz cijelog svijeta tri godine kasnije, u Parizu na Drugom kongresu Internacionale, odlučili su da svake godine slave Prvi maj kao međunarodni praznik radničke borbe i solidarnosti.
Duže od stoljeća su radnici svakog 1. maja organizovali priredbe, zborove i demonstracije, izlazili na ulice tražeći bolje uslove života i rada.
Međunarodni praznik rada, 1.maj, simbol borbe za prava rada i obespravljenih uopšte ove godine u Crnoj Gori ne bilježi očekivane reakcije čelnika sindikata. Izostali su intenzivniji osvrti na položaj radnika, njihova egzistencijalna pitanja, neplaćene prekovremene sate, niske plate… Da li su čelnici sindikata u Crnoj Gori zaboravili na radnike?