Djeca treba da se „izvuku“ napolje i budu što više sa životinjama

O tome kako hipoterapija, odnosno terapijsko jahanje utiče na fizički i mentalni razvoj djece u desetoj epizodi podkasta NVO Melos sa Aleksandrom Bojić Ivanović razgovara fizioterapeutkinja Bojana Prelević, koja uspješno sprovodi hipoterapiju u sklopu PZU Centar zdravlja Prelević.

Jahanje konja razvija snagu, podspješuje ravnotežu, kontrolu držanja tijela i koordinaciju, Konj može osjetiti vaše emocije i reagovati skladno tome što motiviše da se pažnja usmjeri van sopstvenih senzacija, briga za konja pomaže djetetu da nauči o osjećanjima drugog živog bića, razvija empatiju, a pipoterapija daje značajne rezultate na socijalno-emocionalni razvoj djeteta sa autizmom. Uz pomoć hipoterapije zdravlje se može poboljšati sa fizičkog, emocionalnog i psihološkog aspekta.

„Volim da radim posao koji volim. Hipoterapija je sjajan spoj ljubavi prema konjima i prema fizioterapiji, tako da sam pronašla način da te dvije ljubavi spojim u jednu. Hipoterapija nije nešto što naš narod i ovdašnji ljudi mnogo poznaju. I dan danas dosta pričam o tome, imam koleginice iz Podgorice koje duže pričaju o tome, a koliko dugo da pričamo ostaje nepoznanica šta je hipoterapija. A stvar je o tome da izvučemo djecu iz tog zatvorenog prostora. Kada uđete u zdravstvenu ustanovu i odrastao čovjek dođe pa kaže – Nemojte da mi mjerite pritisak, već mi je visok!, a kamoli dijete koje dođe i vidi nas u unifromama, naravno da će da emituje gard prema terapiji. Hipoterapija to isključuje, isključuje dosadu, monotoniju, zatvoren prostor, uvijek je zanimljivo, drugačije, koliko god da mislite da znate i imate iskustva doći će dijete koje će da vas iznenadi, a onda to i iz nas terapeuta izvlači nešto što ni mi nismo znali da imamo. Hipoterapija se u svijetu koristi 50 godina, ali za naše prostore je inovativan pristup.

Prelević se u razgovoru osvrnula i na značaj boravka djece u prirodi, među životinjama, istakavši da njeno iskustvo pokazuje da je kod djece koja više borave u zatvorenom prostoru evidentan nedostatak empatije.

„Živimo u vremenu kada mnogo toga moramo da stvorimo da bi nam djeca bila čak u nekom srednjem nivou, o stvaranju osnove, i razumijem da je roditeljima koji su iscrpljeni, umorni, prosto lakše da se daju djeci telefon. Pride, jako malo vremena provodimo sa djecom, a onda nam je lakše da i to malo vremena što provedemo, damo telefon. Ali, to je jako loše, jer kod tako odgajane djece primjećujem i dozu agresije. Dokaz da pričam istinu jeste svo nasilje o kome čitamo i slušamo svaki dan. Danas imamo djecu koja ne znaju za Dobar dan, Doviđenja, poštovanje starijeg, imamo djecu koja zaključavaju profesore z kabinete, svakakve stvari… Kada radite sa ljudima različitih branša, staleža i uzrasta, zaista čujete neke stvari u koje ne možete da povjerujete… A djeca koja su u prirodi, sa životinjama, razvijaju osjećaj empatije – stvaraju osjećaj da neko biće zavisi od njih“, kazala je Prelević i ističe – djeca treba da se „izvuku“ napolje i da budu sa životinjama.

Kompletan razgovor sa fizioterapeutom Bojanom Prelević dostupan je na linku:

Bojana Prelević rođena je 1987. godine u Nišu. U rodnom gradu je završila Srednju medicinsku školu, a zatim studije u Ćupriji. Potraga za boljim poslovnim angažmanima je 2010. godine dovodi u Bar, grad koji je mnogo zavoljela, a 2020. godine odlučuje da pokrene sopstevni biznis koji se uspješno razvija. Bojana je majka troje djece, a uz osmjeh ističe kako se trenutno stara i o šest konja, dva papagaja, četiri mačke i psu kojima društvo prave tri patke i gusan.