Bećo Bibezić: Svaka košnica ima svoju priču

Za Beća Bibezića pčelarstvo je porodična tradicija, a sam se bavi njime preko 30 godina. Na takmičenjima, već tri godine uzastopno Bibezić dobija medalje, što je potvrda stalnosti kvaliteta njegovog meda.

– Na nedavno održanom Novosadskom sajmu osvojio sam veliku zlatnu medalju. Na sajmu u Tuzli prošle godine dobio sam dvije zlatne medalje, a godinu ranije, takođe u Tuzli, jednu zlatnu – kaže on.

Pčelarstvom se, kaže, ne bavi u potpunosti profesionalno.

– Počeo sam sa tri košnice. Kako je vrijeme odmicalo, shvatio sam da sam se snašao u ovom poslu, koji je baš napredovao. Zajedno sa mojim pčelama djelio sam sve, i dobro i loše. Bilo je, naravno, dobrih trenutaka, ali i neuspjeha i loših godina, u kojima nismo mogli da podmirimo ni rashode na pčelinjaku. Međutim, nisam odustajao. Bez ljubavi prema pčelama nema ni uspješnog pčelara, i morate se tome posvetiti stopostotno, svim srcem.

Prve tri košnice kupio je od poznatog pčelara iz ovih krajeva, Moma Vučinića.

– Momo mi je mnogo pomogao, i uputio me u sve tajne pčelarstva. I danas kad mi nešto treba, pozovem ga. Med sa naših prostora je u samom vrhu po kvalitetu. Na to ukazuje veliki broj medalja koje naši pčelari dobijaju na sajmovima u okruženju. Presudna je sigurno naša okolina, priroda, i to rijetko gdje u svijetu ima, a tu gdje ima to treba i cijeniti i poštovati – ističe Bećo.

Da bi uspjeli u bilo kom poslu i imali ozbiljne rezultate, neophodna su finansijska ulaganja.

– Put do pčelarskog uspjeha nije nimalo lak, ali je zato sladak. Svako ko se odluči da postane pčelar treba da ima na umu da je u pčelarstvu kao i u drugim poljoprivrednim granama. I pčelarstvo je uslovljeno prirodnim prilikama i neprilikama – kaže on i dodaje:

– Ja sam mnogo toga radio sam, sklapao košnice. Ranije sam išao kod majstora kad je trebalo da mi oblanja daske, a danas baš sve radim. Eto svaku košnicu koju posjedujem sam lično zakovao.

Boravak u prirodi i rad na pčelinjaku je dinamičan posao, u kome nikada nije dosadno, jer svaka košnica ima neku svoju priču.

– Da bi neko bio uspješan pčelar, potrebno je jako puno učenja, rada, ulaganja, posvećenosti, ljubavi prema ovom poslu i saradnji sa drugim pčelarima. Kada radite pošteno, potrošači to prepoznaju, čime vas nagrade povjerenjem i kupovinom vašeg proizvoda, a iz čega proizilazi obostrano zadovoljstvo. Tako pčelar, uz medalje osvojene na sajmovima, zauzme prepoznatljivo i visoko kotirano mjesto i među pčelarima i na tržištu.

Na tržištu ima i meda sumnjivog porijekla.

– No, svaki med je dobar ako ga je pčela donijela u košnicu, odnosno ako ga pčelar nije stavio u košnicu.

Dodaje da njegovi naslednici pokazuju interesovanje za pčelarstvo?

– Imam troje djece, sina i dvije kćerke. Idu u pčelinjak, pomažu mi. Ono što me raduje jeste da to rade iz ljubavi. Supruga često preuzima ulogu „desne ruke“ u svim fazama – od pripreme opreme i asistiranja na pčelinjaku do vrcanja, pakovanja i prodaje meda.

Bibezić je poslednje sezone bio zadovoljan količinom vrcanja veoma kvalitetnog meda.

– Fina je godina bila, i kada bi svaka bila takva svaki drugi čovjek bi bio pčelar. Ali treba reći da ima i onih loših godina. Inače, kada je riječ o cijeni, med prodajem po 20 eura. Nemam problema da plasiram sve što proizvedem, a najviše na kućnom pragu. Ipak, kada imam dovoljno slobodnog vremena, trudim se da lično isporučim. Tako imam priliku da se upoznam sa puno kupaca, čujem njihove utiske i eventualne primjedbe.