Berba grožđa u vinogradu Nevena Lekovića

Berba grožđa u Crmnici oduvijek je bila važan događaj. Kako kažu vinari, to je vrijeme kada se, nakon cjelogodišnjeg rada i brige, te osluškivanja prirode, beru plodovi i nastavlja put do kvalitetnog vina.

Panjevi puni grozdova, vinograd pun berača, najljepši je prizor koji smo zabilježili u vinogradu stomatologa Nevena Lekovića.

Otkud Neven u vinogradarstvu? Kako sam kaže, vinogradarstvo je izabrao zbog tradicije i sjećanja na pretke.

– Svi Godinjani su vjekovima unazad „otimali” od kamena komad plodnog zemljišta da bi, baveći se poljoprivredom, prehranili svoje porodice. Sve što im je bilo potrebno imali su u Godinju. Jako sunce, dobro i nezagađeno zemljište, brojne bujne izvore vode, vjetrove koji nisu bili zaustavljani od šuma sa zapuštenih imanja. Trebalo je malo volje, strpljenja i vrijedne ruke da se dođe do dobrog grožđa. Kažu da se ni iz svog vinograda nije smjelo ubrati ni grozd dok svo grožde ne sazri. Sad beru i prolaznici i turisti. Na sreću, ja ne živim od vinogradarstva kao naši preci, radim to iz ljubavi, pa i lakše odbolujem kad godina nije dobra, kad priroda uzme svoj danak.

Kakva je bila ova godina, da li je berba završena i kako si zadovoljan grožđem?

– U prvoj sedmici septembra svi godinjski vinogradi su obrani. Berba je bila vrhunac jednog ciklusa, i kao i uvijek smo uživali u prisustvu najbližih Lekovića. Ove godine su nam uglavnom članovi porodice i bratstva pomagali u branju. Ako ništa, samo zbog tog druženja bih bio zadovoljan.

Koje grožde ste brali i kako si zadovoljan prinosom?

– U našem vinogradu imamo vranac i kratošiju. Grožde je zdravo, zrelo, sa dobrim procentom šećera, tako da očekujemo dobar konačan proizvod. Rekao bih očekivano dobar kvalitet, sa manjim prinosom od očekivanog.

Što sad slijedi?

– Dug je put do dobrog vina ili rakije. Od prerade grožđa i smještanja u sudove gdje se vrši sazrijevanje tropa treba pratiti parametre koji ukazuju na procese burne i „tihe” fermentacije. U toku fermentacije, u kojoj se očekuje da kompletan šećer prevri i pretvori se u alkohol, prate se procenat šećera, temperatura tropa, specifična težina… Sve procese pratimo uz nadzor tehnologa i iskusnijih rođaka, koji se vinarstvom bave dugi niz godina.

Kakvi su planovi na tvom gazdinstvu?

– Planiram, koliko je to moguće, da održim postojeći vinograd i jednog dana ga predam u ruke nekom od potomaka. Nažalost, bojim se da perspektiva vinogradarstva i vinarstva uopšte u selu i šire nije sjajna. Na pragu sam sedme decenije, a svi aktivni seoski vinari su stariji od mene, osim dvojice. Sve je više zapuštenih imanja, sve je manje poleta i elana za ulaganje u vinograde.

Zašto je to tako?

– Prisutna je logika da je jeftinije kupiti makedonsko ili ono grožđe sa Ćemovskog polja, pa mu, kad stigne do vina, zalijepiti etiketu da je iz čuvenog godinjskog polja, nego da se zapne pa da se dobije pravi godinjski proizvod. A realno, kako opstati? Godinjsko polje više nije polje koje je nekad bilo takvo da ni jedno drvo nije moglo upasti u oko pri pogledu na čuvene godinjske vinograde. Godinjsko polje danas je prašuma prošarana vinogradima ponekog entuzijaste koji se bavi poslom predaka na ivicama te šume. I u takvim uslovima godinama unazad strpljivo čekamo još malo sunca za zreliju bobicu, za slađi sok, od kojeg ćemo dobiti dobar vranac, rakiju, ili u novije vrijeme i bijelo ili rose vino – kaže Neven i dodaje:

– Da nije subvencija od strane Opštine teško da bi se moglo reći da se uopšte isplati baviti se vinogradarstvom. Ali, kao što rekoh, priča o Godinju traje vjekovima i protkana je pričama o vinu i vinogradima. Ne može jedno bez drugog, i što se mene tiče neka ostane tako.

U nastavku pogledajte kako je izgledala njihova vesela berba: