Bračni par Ranko i Tatjana Tufegdžić već četiri godine uspješno se bavi kozarstvom u Pivi

Tufegdžići se već četiri godine uspješno bave kozarstvom u selu Stabna u Pivi, gdje prave odličan kozji sir i druge domaće proizvode. Jedno vrijeme, po povratku iz Rusije gdje je Ranko radio kao građevinac, upoznao je suprugu Tatjanu i nastanili su se u Baru, u naselju Šušanj, gdje i danas imaju kuću.

Međutim, Ranko se, kako kaže, jednostavno nije „uklopioˮ i našao sa komšijama, s obzirom da su bili dosta različiti, i odlučili su da se presele u Pivu. Tu mu je đedovina, ovdje se rodio, odrastao i lakše je za život.

– Ćerkica ide u školu gdje sam ja nekad učio. Kad stigne od školskih obaveza i ona se uključi u rad da nam pomogne – ističe Ranko.

Stado Tufegdžića trenutno broji oko 100 grla, koza, jarčeva i jaradi.

Tatjana ističe da je njihova kuća otvorena za svakog dobronamjernog gosta.

– Svi su dobro došli da se nadišu pravog vazduha i probaju domaću hranu – ukusnu, prostu i korisnu za svačije zdravlje. Ove godine zima je bila topla, malo sniježna, ali su koze išle na pašu i u zimu. No, sa sijenom smo dobro prosli, čak nismo sve potrošili što smo bili spremili za zimu. Zimi su često vukovi dolazili u selo, jer je naseljeno sa malo ljudi koji vrlo rijetko zimuju na selu. Nama su nastradala četiri kera, odnijeli su ih vukovi po noći od kuće. Naravno da nas je bilo srtah i za koze i za naše pse. Morali smo da krijemo po noći i koze i pse – priča Tatjana, i naglašava da je proljeće krenulo lijepo. 

– Izgledalo je sve kao iz bajke, voćke fino izbacile… A onda je maj sve uništio. Svakodnevne kiše, zima se vratila, bilo je hladno. Zemlja nije mogla da se ore, da se povrće posadi u bašti… I oni koji su uspjeli da posade nisu mogli da opljeve. U baštama glib, voda, samo trava raste fino, što naravno nije dobro. Kad dođe košenje na red ona će već da preraste, jer se od silnih kiša ne može pokositi.

Dodaje da što se tiče koza imaju jedinstveno kombinirano stado u Crnoj Gori, burske (mesnate) i nubijske (universalne) genetike.

– Ove godine mi smo odlučili da podijelimo naše stado na pola i ostavimo za dalje uzgoj i genetiku samo nubijsku (universalnu) liniju. Jer nije lako održati dvije rase koza u jednom stadu. Tako da ćemo prodati nekih 20 rasnih koza i priplodnih jarčeva burske rase za dalji uzgoj i rad na tom nivou. Burska koza nije previše rasprostranjena u Crnoj Gori. Te koze treba da ostanu u Crnoj Gori, da ne bi otišle preko granice, jer to bi bila ogromna šteta za državu. Nećemo prodavati te koze po komadu, tražim nekog ko bi imao ovakvu želju kao mi, da burska rasa koza odrasta i bude jos ljepša – kaže naša sagovornica i dodaje:

– Mi ćemo ostati i ići dalje na nubijsku rasu koza, koje su universalne mlijecno/mesnate, koje imaju vrlo ukusno i kvalitetno mljeko, masnoće do 7%. Za proizvod od 1 kg svježeg sira treba svega 5 litara takvog mljeka. Koze su lijepe, šarene, imaju pitom narav – korisne su za gazdu i razonoda su za djecu. Za sada imamo u ponudi jarad za priplod nubijske genetike od dva ipo mjeseca, koje prodajemo po par, muško – žensko, a cijene nismo povećavali od prošle godine.

Tatjana navodi da je ovih dana u Pivi loše vrijeme.

– Svakog je dana kiša i tako već mjesec dana. Koze to ne vole, ali ni mi. Svi smo nervozni, prljavi od blata i mi i koze. A vjerujte, koze sve znaju. To su najpametnija bića – kaže ona.

Prema njenim riječima, otkupa mlijeka nikako nema i svako se snalazi kako može.

– Sve teže se može doći do pomoći običnim ljudima na selu. Da bi narod počeo da se vraća na selo, morao bi da ima pomoć države. Jer djeca koja su izrasla u gradu neće tako lako da dođu i žive na selu. Na selu su još uvijek danas ljudi koji su na njemu odrasli,  koji znaju i umiju sve to da rade. Mogu da nauče svoju djecu kako se rade ti poslovi, ali mladim ljudima koji bi se vratili na selo neophodna je ozbiljna pomoć, recimo nepovratni krediti koji bi bili stimulans i naravno želja da se vrate nazad sa svojima porodicama u svoj zavičaj – zaključuje Tatjana.