Ćazim Alković o saradnji i razlikama crnogorskih i hrvatskih maslinara

Maslinari Crne Gore i Hrvatske, posebno Dalmacije, prvenstveno su teritorijalno geografski povezani, i kroz česte komunikacije pruža im se prilika za razmjenu znanja i iskustava.

Predsjednik Društva maslinara Bar, Ćazim Alković, ističe da mnogi maslinari vjeruju kako je ova saradnja intenzivna u poslednjih dvadeset godina, a da je ranije nije bilo. Međutim, familija Alković iz Dobre Vode čuva u svojoj porodičnoj arhivi novine „Crna Gora – List Narodne radikalne stranke za Crnu Goru i Boku”, koje su štampane još prije 102 godine, a u kojima se nalazi i prilog o obuci koju je splitski stručnjak za uljarstvo, Stjepan Bulić, održao za maslinare iz Bara i Ulcinja.

– Društvo maslinara je ovu saradnju obnovilo i ojačalo učešćem na manifestaciji maslinara i uljara „Noćnjak”, koja je 2003. godine održana u Jelsi na ostrvu Hvar. Zanimljivo je da su tada Barani na Hvar otišli sa ubjeđenjem da imaju mnogo kvalitetnije ulje od komšija iz Dalmacije, te da su barske masline mnogo produktivnije od dalmatinskih. Barani su se tada hvalili kako imaju ogromne masline, koje su visoke i po deset metara, što je, naravno, bilo neprihvatljivo za savremeno maslinarstvo, jer je berba plodova sa takvih stabala bila nemoguća. Takođe, ubjeđivali su svoje komšije da su u zabludi kada berbu završavaju prije Božića i hvalili se kako se u Baru plodovi sa zemlje sakupljaju i do aprila. Ulje proizvedeno od ubranih plodova masline Baranima je tada bilo neprihvatljivo, mirisalo im je na travu i bilo je gorko – priča Alković, jedan od učesnika tadašnje manifestacije Noćnjak.

– Njihove manifestacije obilovale su stručnim predavanjima, a svi predavači su bili predusretljivi i spremni da sa maslinarima neformalno razgovaraju i šire misiju savremenog maslinarstva. Pojedinci koji su bili spremni da uče odlučili su da revitalizuju svoje maslinjake, odnosno da njihovu krošnju spuste na prihvatljivu visinu, prilagođenu berbi plodova sa stabla. Rijetki su bili oni koji su odlučili da izvrše „ranu” berbu u novembru i proizvedu ulje od zelenih ili „šarenih” ubranih plodova.

Alković kaže da država Hrvatska snažno i sistemski podržava maslinarstvo, a podršku su pružale isto tako i županije.

– Hrvatska je još prije deset godina stimulisala svoje maslinare da proizvode ekstra djevičansko maslinovo ulje, tako što je za svaki litar isporučenog ekstra djevičanskog maslinovog ulja pružala podršku od 10 kuna, što je iznosilo gotovo dva eura. Crnogorski maslinari godinama bezuspješno predlažu sličnu mjeru podrške. Svake godine iznova maslinari obrazlažu da bi podrška po litru isporučenog ekstra djevičanskog maslinovog ulja imala višestruke koristi. Prije svega, maslinari bi bili stimulisani da proizvode ulje visokog kvaliteta, a ova mjera bi obezbijedila i da za svako ulje bude izvršena kontrola kvaliteta, što sada nije slučaj, jer su rijetki maslinari koji svoja ulja podvrgavaju toj kontroli. Takođe, ovom mjerom bi se obezbjedila bolja evidencija proizvodnje maslinovog ulja, što sada nije slučaj, u Crnoj Gori ne postoji evidencija proizvodnje.

Ako se u kontekstu kontrole kvaliteta maslinovog ulja uporede Crna Gora i Hrvatska, kaže on, mora se zaključiti da postoji značajna razliku u nivou razvijenosti i pored toga što je Hrvatska teritorijalno mnogo veća.

– Hrvatska ima i dva panela za senzorsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja, koji su akreditovani kod Međunarodnog savjeta za maslinu iz Madrida (International olive council). U CG imamo laboratoriju za hemijsku ocjenu, kao i panel za senzorsku ocjenu, koji funkcionišu u okviru Biotehničkog fakulteta, odjeljenja u Baru. Ova laboratorija i panel su za ocjenu kvaliteta maslinovog ulja ovlašćeni od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Međutim, bez obzira na ovlašćenje laboratorija nije akreditovana u skladu sa zahtjevima standarda MEST EN ISO/IEC 17025, a isto tako ni panel nije akreditovan po ovom standardu. Još 2015. godine država Crna Gora se obavezala prema EU da će do 2017. godine akreditovati laboratoriju i panel.

Evropska unija priznaje rezultate samo akreditovanih laboratorija, odnosno akreditovanih metoda za ocjenu kvaliteta maslinovog ulja – kaže ovaj poznati maslinar.

Prema njegovim riječima, dovoljna potvrda nepovjerenja u rezultate laboratorije i panela Biotehničkog fakulteta ogleda se i u tome što su organizatori popularne „Maslinijade” Stari Bar uzorke ulja za takmičenje slali u laboratoriju u Dubrovnik.

– Već dvije godine laboratorija sveučilišta u Dubrovniku ocjenjuje ulja za „Maslinijadu”, iako u Baru postoju laboratorija koja ima ovlašćenje Ministarstva poljoprivrede. Apsurd je da se ova manifestacija finansira iz donacija Opštine Bar i Ministarstva poljoprivrede, a onda se taj novac daje laboratoriji u Dubrovnika, dok se ova u Baru zaobilazi.

Još jedna važna stvar koja mora biti pomenuta kada se upoređuju Crna Gora i Hrvatska jeste edukacija.

– U Hrvatskoj svakodnevno imaju razne edukacije o svim oblastima maslinarstva i poljoprivrede. Kod komšija je aktuelna Škola rezidbe maslina, sa posebnim ovrtom na tip rezidbe „Poliklonična vaza”, dok sa druge strane imamo situaciju da je prošlo 23 godine od zadnje obuke koju je organizovalo naše Ministarstvo poljoprivrede, a kada su maslinari dobili sertifikate za rezidbu koji su neophodni da bi se regularno vršila rezidba maslina.

Društvo maslinara Bar je neformalno organizovalo mnogobrojne obuke za rezidbu, ali nije imalo legitimitet da izda sertifikat o osposobljenosti. Za razliku od crnogorskih, hrvatski maslinari na svakom koraku imaju priliku da se edukuju. Hrvatski instituti, fakulteti, laboratorije i sl. su aktivno uključeni u praktično maslinarstvo – priča Alković i nastavlja:

– Doktori maslinarstva su vrlo često sa maslinarima u njihovim maslinjacima, njihovi instituti su otvoreni za saradnju i savjete… Mnogobrojne manifestacije obiluju stručnim predavanjima eminentnih stručnjaka za maslinarstvo. Edukacija maslinara je izuzetno značajna. Društvo maslinara Bar je, na osnovu prijateljstva sa hrvatskim stručnjacima, za maslinarstvo u Baru organizovalo mnogobrojne obuke, ali bi bilo neophodno da se to radi planski, na nivou Ministarstva, a ne na nivou nevladinih organizacija. U Crnoj Gori postoji Savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji, i oni su uvijek spremni da pruže savjet i pomognu. To je veoma dobro, ali država mora mnogo više od toga kada je edukacija maslinara u pitanju.

On ističe da, pored svih ostalih prilika za edukaciju, Hrvatska ima i dva stručna časopisa za maslinarstvo, „Maslina” i „Maslinar”.

– Društvo maslinara Bar je pokrenulo časopis „Maslinada” i izdalo šest brojeva. Na ripremi časopisa su volonterski radili novinari i maslinarski stručnjaci. No, časopis nije opstao jer njegovu štampu nije podržala država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao ni jedna primorska opština gdje se uzgajaju masline. Prava je šteta što kod nadležnih nije bilo sluha za podršku prvom i jedinom maslinarskom časopisu u Crnoj Gori – kaže on i dodaje:

– U Hrvatskoj značajno mjesto zauzima autohtona sorta maslina oblica, koja kao i crnogorska žutica ima alternativnu rodnost. Međutim, u Hrvatskoj su zasađene plantaže maslina po više hiljada stabala, gdje preovladavaju strane sorte, često italijanske koje su izuzetno rodne, i koje nadomjeste to što oblica ne rodi svake godine. Takođe, mnogo se ulaže u povezivanje maslinarstva i turizma, što je posebno izraženo u Istri, gdje su Županije pomogle uspostavljanje maslinarskih cesti, kao i izgradnju i opremanje objekata za degustaciju i prodaju maslinovog ulja. U tu mrežu su uključeni proizvođači autohtonih proizvoda, što daje jedinstvenu ponudu Istre.