Danica Vojvodić: Život na dvije obale

Odrastala je posmatrajući more i onu vidljivu, a zamišljenu liniju horizonta. Radoznala i uvijek u pokretu, učila je, volontirala i glumila u školskim predstavama. Osnovnu školu je završila u Petrovcu, a Srednju ekonomsko-ugostiteljsku i Fakultet za poslovno pravo i ekonomiju u Baru. Odmah po sticanju bachelor diplome iz menadžmenta, zaposlila se u barskoj lokalnoj samoupravi. Bila je okružena porodicom, prijateljima i kolegama. A onda je odlučila da ode u Kanadu. Kupljene su dvije karte.

Danica Vojvodić Đukanović za Primorski portal govori o životu u inostranstvu, studiranju, majčinstvu i tome zašto joj fraza „izaći iz zone komfora” nije motivaciona poruka, već zvijezda vodilja.

Spremna za let

Iako je imala stabilan posao i uređen život, osjećala je da želi više. Istraživala je mogućnosti, razmišljala o opcijama, a iz toga se i rodila ideja o odlasku u Kanadu. „Nisam otišla zato što sam morala, već zato što sam željela da sebi pružim priliku za novo iskustvo i lični razvoj“, kaže Danica Vojvodić.

Naša sagovornica se prisjeća da je mnogima u njenom okruženju ta odluka djelovala hrabro, možda čak i pomalo suludo. Njen tadašnji emotivni partner, a danas suprug Marko, bez mnogo razmišljanja odlučio je da tu avanturu krenu zajedno. Porodica u početku nije podržala njen plan i bilo im je teško da prihvate da želi da ode na drugi kraj svijeta, daleko od njih i svega što joj je poznato. Ističe da ih razumije, bio je to izraz ljubavi i brige. „Ipak, osjećala sam da je to prilika koju ne želim da propustim“, naglašava Danica.

Na put su krenuli tokom novogodišnjih praznika 2022. godine, sa planom da u Kanadi provedu samo godinu. Danica je željela da završi koledž iz oblasti Hospitality Managementa, stekne međunarodno iskustvo i usavrši engleski jezik.

Neizvjesnost nije izostala. Razmišljali su o tome kako će se snaći, pronaći posao i prilagoditi novom životu, ali, kako kaže, želja da pokušaju bila je jača od svih strahova.

Mjesto pod suncem

Prvi mjeseci u Kanadi bili su najizazovniji, prisjeća se Danica. „Trebalo je pronaći prve poslove, upoznati sistem i prilagoditi se kulturi, načinu života i svakodnevnim obavezama. Upravo me to iskustvo naučilo koliko čovjek može biti izdržljiv kada ima jasan cilj.“

Na tom putu, dodaje, imali su veliku sreću što nisu bili sami. „Od samog dolaska uz nas je bila naša Baranka Željka Đukić i njen suprug. Željka je kasnije postala i moja profesorica na fakultetu, ali je mnogo prije toga bila neko ko nam je svojim iskustvom, savjetima i iskrenom podrškom ulivao sigurnost i vjeru da smo na pravom putu.“

Posebno mjesto u njihovom životu imaju i kumovi Janko i Nela Goda, takođe Barani, koji su, kaže, tokom svih ovih godina postali njihova druga porodica.

Kako se bližio kraj koledža, Danica je shvatila da svoju budućnost vidi u Kanadi i nakon završetka školovanja. Ta odluka bila je prirodan nastavak njihove zajedničke priče, koja je od jednogodišnje avanture počela da poprima obrise mirne luke. Upisala je fakultet. Istovremeno studiranje i rad zahtijevali su mnogo discipline, dobre organizacije i odricanja, ali su joj donijeli dragocjeno iskustvo. „Dani su bili ispunjeni predavanjima, učenjem i poslovnim obavezama, a slobodnog vremena gotovo da nije bilo. Međutim, upravo me je taj period najviše oblikovao. Fakultet mi je pružio znanje, drugačiji način razmišljanja i priliku da učim od ljudi sa bogatim iskustvom, dok mi je posao donio praktične vještine, odgovornost i iskustvo rada u multikulturalnom okruženju“, kaže Danica.

Nova Danica

Život u Kanadi nije promijenio samo njenu adresu, već i pogled na život. Danica kaže da su je godine provedene daleko od kuće dodatno naučile samostalnosti, strpljenju i vjeri u sopstvene mogućnosti. „Mislim da me je cijelo ovo iskustvo učinilo mnogo sigurnijom osobom. Život u inostranstvu vas nauči da vjerujete sebi čak i kada stvari ne idu onako kako ste planirali.“

„Brak i majčinstvo promijenili su moje prioritete. Danas mnogo više cijenim vrijeme provedeno sa porodicom, stabilnost i male svakodnevne uspjehe. Naučila sam da nije svaki napredak spektakularan, nekada su upravo mali koraci oni koji vas na kraju dovedu do velikih ciljeva. Rođenje naše kćerke promijenilo je način na koji gledam na budućnost. Od tog trenutka svi naši planovi i ciljevi počeli su da se oblikuju kroz prizmu onoga što će njoj pružiti najbolje mogućnosti“, naglašava naša sagovornica.

„Ćerka me nije usporila, već mi je dala dodatnu motivaciju da dovršim ono što sam započela. Željela sam da završim fakultet ne samo zbog sebe, već i zbog nje, kako bi jednog dana mogla da vidi da se trud, rad i upornost isplate“, kaže Danica, koja je prije nekoliko dana stekla zvanje Bachelor of Business Administration in International Business Management.

„Vjerujem da Kanada pruža mnogo mogućnosti za kvalitetno odrastanje djece i upravo zbog toga trenutno ovdje gradimo naš život i stvaramo temelje za našu zajedničku budućnost.“

Snaga zajedništva

„Bilo je mnogo više izazova nego što ljudi često vide. Društvene mreže uglavnom prikazuju lijepe trenutke, ali iza njih stoji mnogo rada, žrtvovanja i neizvjesnosti. Naravno da je bilo dana kada sam bila umorna ili kada sam se pitala koliko će sve trajati, ali nikada nisam ozbiljno razmišljala o odustajanju.“

Govoreći o odnosu sa suprugom, naglašava kontinuitet njihove ljubavi, poštovanja i posvećenosti zajedništvu.

„Kada pogledam unazad, shvatam da su upravo najteži periodi bili oni iz kojih smo najviše naučili. Vjerujem da nijedan od naših uspjeha ne bi bio moguć bez zajedništva. Od prvog dana prolazili smo kroz iste izazove i zajedno učili kako izgleda život u novoj zemlji. Bilo je trenutaka kada je jedno od nas bilo umorno ili obeshrabreno, ali je ono drugo uvijek bilo oslonac. Posebno sam ponosna na supruga i njegov profesionalni put. Ono što je u početku bila iskrena ljubav prema luksuznim satovima i hobi kojem je posvećivao mnogo vremena, danas je preraslo u ozbiljnu karijeru u toj industriji. Mislim da je upravo to suština našeg odnosa – oduvijek smo bili tim. I ranije i danas, uspjeh jednog uvijek je bio uspjeh oboje, a svaki novi izazov prolazili smo zajedno“, ističe Danica.

„Kanada nam nije donijela samo obrazovanje i poslovne prilike, već i prijateljstva za cijeli život. To je nešto što smatram jednako vrijednim kao i svaku diplomu ili poslovni uspjeh. Na prvom mjestu je moja kuma Hajdana. Ona je bezuslovna podrška u svakom smislu i osoba za koju znam da je mogu pozvati u bilo koje doba dana ili noći. Kada živite hiljadama kilometara od svoje porodice, imati nekoga na koga možete potpuno da se oslonite neprocjenjivo je bogatstvo.

Kada danas pogledam naš život, ne mogu da ga uporedim sa onim na početku. Nekada smo bili dvoje mladih ljudi koji su došli sa velikim planovima i ciljevima, pomalo u grču od neizvjesnosti, a danas imamo porodicu, završeno obrazovanje, izgrađene karijere i ljude koje smatramo svojom drugom porodicom. To je možda i najveća vrijednost koju nam je Kanada donijela.“

Ostajte ovdje…

„Poručila bih mladim ljudima da ne donose odluku isključivo na osnovu onoga što vide na društvenim mrežama ili čuju od drugih. Život u inostranstvu nije ni bajka ni katastrofa – jednostavno je drugačiji i nije za svakoga. Tokom protekle četiri godine upoznala sam mnogo mladih ljudi sa prostora bivše Jugoslavije koji su se odlučili na isti korak. Neki su ovdje pronašli svoj put i ostali, dok su drugi shvatili da to nije život koji žele i vratili se kući. Mislim da nijedna od tih odluka nije pogrešna. Naprotiv, vjerujem da je svako od njih bogatiji za jedno veliko životno iskustvo. Važno je sebi dati priliku, a onda iskreno procijeniti gdje se osjećate ispunjeno i gdje vidite svoju budućnost.“

„U Kanadi me pozitivno iznenadila otvorenost društva i činjenica da se trud i zalaganje zaista prepoznaju. Ako ste vrijedni, spremni da učite i razvijate se, vrlo brzo možete dobiti priliku da napredujete. Upravo taj osjećaj da se vaš rad cijeni dodatno motiviše ljude da daju svoj maksimum“, objašnjava Danica i dodaje da je upravo kroz priče ljudi koje je upoznala, ali i sopstveno iskustvo, zaključila da je to jedan od razloga zbog kojih mnogi mladi ljudi odlučuju da svoju priliku potraže u inostranstvu.

„Ne zato što ne vole svoju zemlju, već zato što žele da žive u okruženju u kojem vjeruju i vide da će njihov trud biti prepoznat i nagrađen. Mislim da bi veće prepoznavanje znanja, rada i potencijala mladih ljudi doprinijelo tome da više njih odluči da svoju budućnost gradi upravo u Crnoj Gori.“

Iako su u Kanadi pronašli novi dom, čežnja za Crnom Gorom, priznaje Danica, nikada nije nestala. U prethodne četiri godine u Baru su bili dva puta, a nada se da će ubuduće češće dolaziti, koliko im to obaveze budu dozvoljavale.

„Najviše mi nedostaju porodica, prijatelji, naša hrana i način života. Mislim da nigdje na svijetu ne postoji ta spontanost i bliskost među ljudima kakvu imamo kod nas. Kada god dođem u Bar, trudim se da što više vremena provedem sa porodicom i prijateljima, jer su upravo ti trenuci ono što mi najviše nedostaje.“

Povratak u Crnu Goru dio je njihovih dugoročnih planova, ali ne i nešto o čemu trenutno razmišljaju. Fokusirani su na izgradnju života u Kanadi i stvaranje što boljih prilika za svoju kćerku.

Foto: Privatna arhiva