Djeca najpodložnija uticajima iz okruženja
Mediji utiču na svakodnevni život oblikujući norme ponašanja i sam identitet
Mediji utiču na svakodnevni život oblikujući norme ponašanja i sam identitet. Njihovom uticaju najpodložnija su djeca. S obzirom na činjenicu da od najranijeg uzrasta se koriste savremenom informaciono-komunikacionom tehnologijom, upravo ta svakodnevna upotreba digitalnih medija donela je brojne promjene u životima djece.
Petar Marković, master psiholog, geštalt psihoterapeut pod supervizijom, potvrđuje da mediji svakako utiču na cjelokupni doživljaj realnosti i slike svijeta javnog mnijenja, između ostalog i djece.
– Ono što je značajno jeste u kojoj mjeri i na koji način i koje sadržaje roditelji plasiraju i dozvoljavaju djeci da prate, slušaju i na neki način kroz te sadržaje uče i usvajaju i formiraju svoja uvjerenja. Problem je što se i sami roditelji nekritički odnose prema sadržajima koje prate. Ako pričamo o vaspitanju, onda govorimo o djetetu koje je usvojilo sistem vrijednosti koji podrazumijeva da ono ide ka nečemu što je socijalno prihvatljivo, a to je uvijek poštovanje drugog, ljubav, poštovanje sebe, prepoznavanje sopstvenog integriteta, uspostavljanje granica – kaže Marković.
On smatra da je vršnjačko okruženje svakako značajno.
– Sve češće u radu sa adolescentima, tinejdžerima, dolazim do nesuglasica između roditelja i djece zbog odabira okruženja. Ono što je važno jeste da i roditelji znaju da u jednom trenutku, odnosno periodu puberteta, djeca imaju potrebu da pruže revolt, da se na neki način suprotstave roditeljima, da se od njih odvoje. Djeci u tom periodu je jako teško zato što su ambivalentna osjećanja – oni jako vole roditelje i žele da im budu lojalni, da uvaže sve ono što su njihove vrijednosti, ali sa druge strane, žele da se uklope u svojim vršnjačkim grupama – ističe Marković i dodaje:
– To znači da oni biraju ono što su njihove referentne grupe. A, to su grupe koje dijele njihova interesovanja ili jednostavno, koje oni vide kao grupe koje diktiraju ono kako bi oni željeli da izgledaju da se ponašaju ne bi li bili prihvaćeni. Prema tome, utiče značajno u onome kako će dijete u nekom periodu života da se ponaša, do koje mjere ustvari oni mogu da utiču na socijalni pritisak na ponašanje djeteta, da bi dijete bilo prihvaćeno. Iz tog razloga je vrlo važno razgovarati sa djecom o onome što su im izbori, upoznati njihove prijatelje, poštovati potrebu da budu na neki način drugačiji, ali ih stalno pozivati na to da postoje granice.
Kako kaže, treba ukazati da roditelj jeste roditelj, da dijete jeste dijete, da roditelj i dijete ne mogu da budu najbolji prijatelji, ali da mogu da budu upravo to – roditelj i dijete.
– Roditelj bi, pritom, trebalo da ima najveće razumijevanje, podršku i prihvatanje svog djeteta. S druge strane, meni je jako interesantno da se mladi ljudi, djeca, pa i oni odrasli, kad se obraćaju za psihoterapijsku pomoć, često ljute što se roditeljima ne sviđa nešto što oni rade ili način na koji oni žive. A mi kao djeca, bez obzira koliko godina imamo, moramo da prihvatimo da roditelji imaju pravo da im se ne dopada naš izbor muzike, izbor studija, da im se ne dopada možda ono što mi stvaramo, ili način na koji živimo. Naravno, ovdje ne mislim da, ako živimo i ponašamo se autodestruktivno i ako nas naš stil života ugrožava, treba da dobijemo podršku roditelja- zaključuje Marković.
