Dragan Dajković iz Dupila: Medena priča duga 36 godina

Pčelarstvo je umjetnost, nauka koja oplemenjuje. Mnogi pčelari su uspjeli da se uvjere i shvate da im je upravo bavljenje pčelarstvom pomoglo da uvide njegov istinski značaj za čovječanstvo.

Dragan Dajković iz Dupila u Crmnici čovjek je koji je sa pčelarstvom počeo kao hobijem prije 36 godina i ostao mu vjeran do danas. Prvo znanje mu je prenio komšija Vlado Radoman.

– Počeo sam sa njim da pčelarim, mada mi se i otac nešto malo bavio time i ostavio mi je nekoliko košnica. Vlado je insistirao da krenem, i naravno pomagao mi. Počeo sam, Vlado je dolazio kod mene kući i pokazivao mi, te nisam imao problema. Radio sam košnice sam, i Vlado mi kaže: koliko napraviš košnica ja ću ti napuniti pčela. I tako je i bilo, koliko god sam ja napravio košnica on ih je punio pčelama. Vlado nije pomogao samo meni, već i svim pčelarima u Crmnici. Pčelari su dobri ljudi i rado će pomoći početnicima, jer je pčelarstvo plemenit posao – objašnjava on.

Dajković ima danas oko 120 košnica. Na pčelarstvo gleda kao na relaksaciju koja njemu i njegovoj porodici obezbjeđuje kvalitetan med.

– To je zdravlje, djelatnost koja smiruje živce a pruža mnogo. Obilazim ih redovno, idem takoreći svakog dana, uđem da ih pogledam… Kad uđem znam sa kojom namjerom idem, jer sve ima svoj godišnji period kada se što radi. Najviše volim da sjednem blizu košnica i da posmatram njihovo ponašanje, njihov rad, kako odlaze i vraćaju se pune sočnog nektara. Može se od njih puno naučiti – kaže on.

Poznato je da je pčelama neophodna kvalitetna paša, pa bi bilo dobro da se u blizini košnica nalaze voćnjaci, sa kojih će one sakupljati nektar, ali ih i oprašivati. Dobro pčelarima, a dobro i voćarima.

– Ovdje je drača glavna paša, a ima i pelima. Što se tiče prinosa meda ima ga, nekad manje nekad više. Ima godina koje su bile dobre i onih kada je bilo manje količina. No, recimo, ako neko ima 20 košnica i pet kila meda, od 100 društava je to ipak puno više –  kaže on i dodaje:

– Ova godina je bila baš dobra, mada je bilo i boljih. Sjećam se godine kad sam imao 70 društava, a dvije tone i 100 kg meda. Tri puta sam te godine vrcao. To je bilo za nevjerovati. Ova je po prinosu slična toj godini, mada su i prinosi manji moram priznati. Do sada sam vrcao jednom, a mislim da drugog vracnja neće ni biti. Velike su suše…

On dodaje da se pčelari susreću sa različitim vrstama bolesti pčela, i zbog toga moraju maksimalno da povedu računa o ovim problemima, te blagovremeno djeluju u smislu pomoći pčelama kako bi one opstale.

– Naš najveći problem je varao, ali se snalazimo u njenom sprečavanju – kaže on.

Sa prodajom meda kaže da nema problema.

– Moje mušterije dolaze kod mene kući. Ima ih sasvim dovoljno, mada smo žena i ja izlazili na Virpazar u vrijeme Festivala vina i ukljeve, kao i na Maslinijadu u Starom Baru. Cijene su povećavane u ovih 36 godina ko zna koliko puta, a danas se med prodaje po 20 eura. Lani je bio 18. Ima i onih koji prodaju po 25, a to je uglavnom pelimov med.

Pripreme za zimu su počele već nakon završenog vrcanja.

– I sve tako do decembra. Imam stolarsku radionicu i po standardima proizvodim košnice i matice. Ranije sam, recimo, kupovao matice, ali u poslednje vrijeme ih radim sam. Mislim da se još uvijek proizvodnja meda isplati, ukoliko se pravilno radi i na pravi način brine o košnicama. Niko se od pčelarenja nije obogatio, ali nešto se radi i ima. Tako i ja – zaključuje naš sagovornik.