Dvanaestoro djece porodica Besljimi provelo hladnu noć na zgarištu baraka u Sutomoru
Pokušali smo da stupimo u kontakt sa Naserom Krajom, savjetnikom za manjinska prava i slobode u Opštini Bar, kao i direktoricom Centra za socijalni rad Bar, Biljanom Tvrdišić Pajović, ali smo na obije adrese naišli samo na zid ćutanja.
Nakon požara u barakama dječjeg odmarališta u Sutomoru koje koriste romske porodice, Lendita Besljimi je sa svojih osmoro djece noć provela, kako je i najavila, na zgarištu uz miris paljevine.
Postavlja se pitanje da li službenici nadležnih institucija u Baru, koje su članovi porodice Besljimi posjetili nakon požara, osjećaju bar djelić odgovornosti za to što su osmoro Lenditine djece, kao i četvoro djece komšije Naila Besljimija, proveli hladnu noć u smradu baraka, u kojima već mjesec dana žive bez struje.
Od kako su počele priče da će Grad Podgorica na mjestu odmarališta graditi zgradu, ova porodica tražila je od nadležnih iz lokalne uprave da im se nađe novi smještaj, jer, kako kaže Lendita, ovdje ni životinje ne bi živjele. Požar je dodatno pogoršao uslove za nastavak života i situacija zahtjeva od nadležnih bržu reakciju.
Lendita Besljimi kaže da ne očekuje puno, tim prije jer su je iz Centra za socijalni rad ispratili riječima ʺsnalazite se samiʺ.
– Mi nemamo gdje da odemo. Sve što smo imali pretvoreno je u pepeo. Nadali smo se da će nas negdje smjestiti jer se ne osjećamo sigurno. Djeca su sinoć spavala na velikoj hladnoći, nemamo ni hranu ni garderobe. Već mjesec dana nemamo ni struje. Mnogo je djece Roma završilo na ulici. Da li će to nadležne službe svojim nedovoljnim angažovanjem i moju djecu poslati na ulicu? Troje moje djece idu u školu u Baru ili Sutomoru, a Nailovih četvoro. Ne znam zašto nema volje nadležnih da nam se pomogne, prvenstveno jer su u pitanju djeca, a u svakom djetetu postoji potencijal, samo ga treba njegovati i dati mu priliku da se razvija – kaže ona.
Žene, a posebno djeca iz ove zajednice, predstavljaju posebno ranjivu kategoriju. Društvo se uglavnom oglušuje na negativna dešavanja koja se odnose na Rome. Rađaju se u siromaštvu, najčešće bez krova nad glavom i bilo kakve perspektive da će jednog dana postati ravnopravni građani u društvu, sa jednakim prilikama i mogućnostima.
– Moja djeca, starosti od jedne, četiri, deset, 12, 14, 16, 17 i 18 godina (tri djevojčice i pet muškaraca) djetinjstvo su provela ili provode u siromaštvu. Nastojala sam da ih opismenim, idu u školu, kako ne bi ostali neobrazovani, da odrastu bez ikave perspektive i da život provedu drugačije od roditelja. Ili ću dočekati da umjesto u školskoj klupi završe na ulici.
Da bi čuli i drugu stranu pokušali smo da stupimo u kontakt sa Naserom Krajom, savjetnikom za manjinska prava i slobode u Opštini Bar, kao i direktoricom Centra za socijalni rad Bar, Biljanom Tvrdišić Pajović, ali smo na obije adrese naišli samo na zid ćutanja.
