Generacija koju je bilo lako voljeti: Gimnazijalci iz Bara proslavili matursko veče

Svečanim defileom od škole, kroz centar Bara pa do hotela Princess, maturanti Gimnazije ‚‚Niko Rolović„ sinoć su obilježili završetak srednjoškolskog obrazovanja. Generacija od 156 učenika, šest odjeljenja opšteg smjera, okupila se i sa profesorima proslavila nezaboravne godine provedene u učionicama, na školskim takmičenjima, ekskurzijama i brojnim zajedničkim aktivnostima.

Maturanti su zablistali u pažljivo odabranim haljinama i odijelima. Uslijedilo je druženje uz pjesmu, ples i emotivna obraćanja razrednih starješina. Za muzički program bili su zaduženi bend Edisa Agića i DJ Vlado Milanović, koji su nastupom upotpunili ovo posebno veče.

Direktorica škole, profesorica Milena Bajagić, u izjavi za naš portal istakla je da će ovu generaciju pamtiti kao vrijednu, odgovornu i složnu. ‚‚Tokom školovanja su pokazali mnogo zrelosti i kreativnosti. Bili su generacija koja je znala da njeguje prijateljstvo, međusobno poštovanje i timski duh, a istovremeno ostvaruje zapažene rezultate u nastavi i vannastavnim aktivnostima. Sigurni smo da će biti dostojni ambasadori naše škole gdje god ih životni putevi odvedu„, poručila je Bajagić.

Maturanti su bili ushićeni zbog proslave i uspješno završenog školovanja, ali ništa manje srećni nisu bili ni njihovi profesori. Bio je to zajednički četvorogodišnji put.

Profesor matematika Aleksandar Bošković svoje odeljenje IV-3 vidi kao mlade ljude koji su uvijek pokazivali dobrotu, drugarstvo i međusobno poštovanje. Osim rada i uspjeha, dodaje on, bilo je tu i nekih izostanaka sa nastave i sitnih nestašluka, ali ništa što bi prešlo granicu discipline i pristojnosti. ‚‚Od srca im želim da i dalje ostanu dobri ljudi kakvi su sada, jer je to najveća nagrada za svakog profesora‚‚.

Posebno mjesto u srcu profesorice fizike Ines Zlatović zauvijek će imati učenici IV-6 i svi drugi kojima je predavala. ‚‚Sigurna sam da će mi nedostajati, ali me istovremeno raduje pomisao na sve ono što ih čeka i što će tek postići u životu. Najvažniji uspjeh već su ostvarili, izrasli su u divne, odgovorne i plemenite ljude. Upravo zbog toga vjerujem da su pred njima velike stvari.„

Profesorica matematike Sabina Peročević kaže da je ovo bila generacija koju je bilo lako voljeti. Dobri, vaspitani, osjećajni i uvijek spremni da pokažu pažnju jedni prema drugima i prema profesorima. Bila je razredna odjeljenju IV-4. ‚‚Znali su da budu uporni, talentovani i da nas često iznenade svojom zrelošću, ali isto tako i pomalo razmaženi. Iza svih njihovih kašnjenja, izgovora i pregovaranja krila su se velika srca i dobra djeca na koju sam danas iskreno ponosna„, zaključuje Peročević.

Profesorica jezika i književnosti u barskoj gimnaziji Tanja Lemajić dočekala je i ispratila mnoge generacije. Bila je rayredna odeljenju IV-I, a predavala je I IV-3 i IV-5. ‚‚Kao što svaka generacija nosila duh vremena kojem pripada, tako i ova nosi svoj „vajb“, kako to oni danas kažu. Godine prolaze, djeca odrastaju pred našim očima, ali svi oni nose istu razigranost, pomalo naivnosti i mnogo snova i ljubavi. I jednu nevjerovatnu samouvjerenost. Znaju šta hoće, a šta neće. Želim im da se bore, da ne odustaju od svojih snova i da ih sreća prati na svakom koraku.„

Razredna IV-5, profesorica psihologije Nataša Šljivić, svoje učenike vidi kao sposobne mlade ljude koji su ponašanjem svjedočili o lijepom vaspitanju, o poštovanju prema školi, profesorima i jedni prema drugima. ‚‚Pamtiću vas kao odjeljenje koje je donosilo mir, koje nije stvaralo teret, već ulivalo povjerenje. Učili ste svojim ritmom, u skladu sa svojim interesovanjima i motivacijom. Istina, vjerujem da ste mogli i više. Ali još više vjerujem da vaše vrijeme tek dolazi„, poručila im je ona na maturskoj proslavi.

„Kada se osvrnem na prethodne četiri godine, vidim jednu posebnu generaciju koja je rasla, učila i sazrijevala zajedno. Iza odjeljenja IV-2 nisu ostale samo ocjene i školski uspjesi, već uspomene na mlade ljude koji su svojim karakterom ostavili poseban trag. Svako je bio jedinstven na svoj način, ali su ih povezivale dobrota, međusobno uvažavanje i spremnost da pomognu jedni drugima„, prisjetila se profesorica engleskog jezika Ana Đurović.

Dok su se smjenjivale pjesme, fotografije i čestitke, jedno je bilo zajedničko za sve prisutne, a to je osjećaj ponosa zbog uspješno završene etape i očekivanje novih životnih puteva koji se otvaraju pred ovim mladim ljudima.