Globarević: Spoj pčelarstva i organske proizvodnje u seoskom ambijentu privlači turiste iz raznih krajeva svijeta

Porodica Globarević je u Pivi spojila pčelarstvo, organsku proizvodnju i seoski turizam.

Naš sagovornik, Milorad, kaže da je pčelarstvo na sjeveru veoma važna privredna grana. On ističe da, zbog specifičnih geografskih i klimatskih odlika, pčelarenje u ovom regionu donosi izuzetno kvalitetan med.

– No, susrećemo se sa nizom neuspješnih pčelarskih sezona, jer klimatske promjene jako utiču na pčelarstvo. Bilo je nestabilno proljeće, koje je prouzrokovalo razne promjene, zatim dosta kiše, hladnih dana, a onda je naglo ugrijalo – kaže on i dodaje da, što se tiče Pive, gdje on već godinama boravi, ova godina je bila dosta lošija nego prethodne.

– Bilo je u prosjeku desetak kila po košnici, a ranije je znalo da bude mnogo više. U Brezni nije to bilo kako smo očekivali. Što se tiče Draževine u Lješanskoj nahiji, bilo je dosta dobro, pa kad saberemo sve te količine prosjek je ipak dobar. Svakako da ne možemo biti nezadovoljni – kaže Globarević.

On se osvrnuo i na sumnjivi med i nelegalnu prodaju.

– Taj med sumnjivog kvaliteta prodaju pored puteva i tamo gdje ima dosta turista. Ima i drugih proizvoda na tim mjestima za prodaju, ali to uglavnom nije kvalitetno. Teško je tome stati na put, čak ne mogu ni službe koje su za to zadužene. No, sve to što izađe na tržište na taj način u suštini nije otrovno, ali nema kvalitet kao prirodan med. To je problem ne samo kod nas…

Globarević je za sezonu koja je na izmaku postavio prodajni štand u blizini kanjona Komarnice i Nevidio, kako bi lakše plasirao svoje proizvode na tržište.

– Kako se nalazi pored lokalnog puta kuda često prolaze i brojni turisti, dosta fino je funkcionisalo. Još uvijek ima posla, jer ima i turista. Na ovom prostoru ima i kuća koje se izdaju turistima, pa oni prolaze pored nas i svrate. Vole da vide sve te sadržaje, pčelinjak, baštu, šljive, povrće… Ove godine smo imali čak i lubenicu. U isto vrijeme smo brali šljivu i lubenice i pravili pekmez. Pokušavam da i ovdje na sjeveru zasadim sve što se može zasaditi na jugu države, a da može da uspije. Malo kasnije zrene, recimo lubenica ili pipun, ali paradajz i paprika rađaju kao u Zeti. Mada se u nevrijeme pojavio mraz koji nas je sve iznenadio, bilo je i malo štete u bašti. Imali smo papriku koja je bila teška preko 300 grama – kaže on.

Navodi da su turisti česti posjetioci.

– Navrate, pogledaju, kupe teglicu meda, jer dolaze avionom i ne mogu više ponijeti, i zbog toga kupuju manja pakovanja. Slobodno uđu u baštu, pitaju, interesuju se za razne vrste povrća, a mogu i sami da uberu. Ova je godina u tom smislu za nas bila početak. Bila je solidna i zarada, pa nismo išli po sajmovima kao ranije. Ono što je tačno jeste da mi prodajemo naše domaće, prirodno, i oni to vide. I nije im za takve proizvode mnogo bitna ni cijena. A cijene su ovdje isto kao u Podgorici – kaže on i dodaje:

– Što se tiče pčela, imam 80 društava. Sve je na vrijeme urađeno kako bi bilo spremno za zimovanje, a cijena meda će ove godine biti 20 eura. Spoj pčelarstva i organske proizvodnje u seoskom ambijentu privlači turiste iz raznih krajeva svijeta.