Reka Ličina: minimalna penzija, ali maksimalno pomaže, preko stotinu puta dao krv
Rека Ličina, penzioner već 15 godina, čovjek koji je preko stotinu puta dao krv, bavi se poljoprivredom, mišljenja je da država ne pomaže dovoljno najstariju populaciju i da u tim odnosima ima puno nepravde.Takođe, kaže Ličina za Primorski portal. Za rubriku Primorskog portala, naši sugrađani, Ličina navodi da mladim poljoprvednicima, stočarima i svim ostalim treba smislenije realizovati radni staž, da bi sjutra kad završe svoj radni vijek mogli da računaju na penziju koja bi im pomogla da lakše žive u starosti.
– Penzioner oko 40 godina radnog staža ima minimalnu penziju od 259 eura, iznos za koji vjerujem da ga nema ni u jednoj državi osim kod nas. Kad su u pitanju penzioneri posebno mora da se povede računa kako riješiti stambeno pitanje, jer su mnogi otišli u penziju a nisu mogli da riješe krov nad glavom. Mladi odlaze iz Crne Gore iz sopstvenih razloga, u Crnoj Gori dolazi do stvaranja sve više staračkih domaćinstava i treba obezbijedit što više staračkih domova jer će nam trebati. Trebaće nam da bi te stare ljude o kojima nema ko da se brine smjetili u tim domovima gdje bi što lakše i bezbolnije proveli poslednje dane života.
Što se tiče dobrovoljnih davalaca krvi o njima niko ne brine, navodi Ličina.
– Nema grada u Crnoj Gori gdje nisam darivao svoju dragocjenu tečnost, ali i van granica Crne Gore, Skoplju, Prištini, i polazim od sebe, svog Društva i svoje države kada govorim o toj nebrizi. Ne tražim ja za to nikakvu zahvalnost, ali se nikada niko nije udostojio iz državnih institucija da kaže hvala, a kamoli da ponudi neku simboličnu nagradu čisto kako bi se čovjek osjetio da nije zaboravljen. Upravo su od svih zaboravljeni klubovi dobrovoljnog davalaštva krvi. A mislim da sistem zdravstva i transfuzija krvi ne mogu da funkcinišu bez dobrovoljnih davalaca, odnosno klubova. Da bi ohrabrili mlade ljude da se što češće priključe akcijama davanja krvi moramo više pažnje da posvetimo dobrovoljnim davaocima. Ali kad mladi ljudi vide kakav je odnos države prema nama u klubovima onda im bude jasnije da li uopšte da se uključuju u to. Kako sam ja i motivator trudim se da na terenu ljude uputim kako i gdje da daju krv. Ja sam dobrovoljni davalac od srednje škole, od 17. godine i do sada sam dao krv preko sto puta.
Kad je u pitanju poljoprivreda, Ličina ističe da ima nekih minimalnih pokušaja da zaživi.
– Ali to nije dovoljno jer su premije male. Nema dovoljno stimulansa za mlade ljude koji dobijaju malu premiju od 10 eura po grlu za sitnu stoku, i po 80 za krupna grla. I to je neki pomak, ali bi bolje da im se organizuje otkup kako bi mogli da prodaju svoje proizvode kad hoće i kad se ukaže potreba. Da može da proda svoj proizvod, recimo jagnje, jare, tele, kravu, a iza svega toga mora da stoji država. Treba pronaći riješenja tim prije jer poljoprivredni proizvođači koji se bavi ovčarstvom su u samom startu oštećeni. Čim uzme makaze da ošiša ovcu vuna mu stvara problem. Ne može da je proda, a što da radi sa njom? Ako je zapali, zakopa ili baci zagađuje sredinu, a sve to iako je vuna najbolji prirodni izolator, koji štiti čovjeka od prehlada, od vune se rade razni proizvodi…
Takođe mislim da mladim poljoprvednicima, stočarima i svim ostalim treba podrobnije realizovati radni staž, da bi sjutra kad završe svoj radni vijek mogli da računaju na penziju koja bi im pomogla da lakše prebrode starost.
