Incident na graničnom prelazu Sukobin: Policajci se ponašali nasilnički i osvetnički

Ombudsman je utvrdio da je incidentu prethodilo to što je vozilo u kojem su bili državljani Albanije, nepropisno prešlo u suprotnu traku, te da se nakon opomene samo djelimično vratio u dio predviđen za njegovo kretanje, čime je onemogućio nesmetano odvijanje saobraćaja.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je da su policijski službenici na graničnom prelazu Sukobin prekoračili ovlaštenja u postupanju prema državljanima Albanije, koji su se oglušili na njihove naredbe, te da su se ponašali osvetnički i nasilno. Radi se o incidentu koji se dogodio u januaru, a albanski državljanin koji je žrtva, naveo je da događaj prate tri slučaja nasilja, prema njemu, njegovom sinu i supruzi. O tom događaju postoji i snimak koji su objavili mediji.

Ombudsman je utvrdio da je incidentu prethodilo to što je vozilo u kojem su bili državljani Albanije, nepropisno prešlo u suprotnu traku, te da se nakon opomene samo djelimično vratio u dio predviđen za njegovo kretanje, čime je onemogućio nesmetano odvijanje saobraćaja. Utvrđeno je i da je uslijedila intenzivna rasprava, da je vozilu prišlo više policajaca, ali da je vozač nastavio da odbija da se vrati na mjesto koje mu pokazuju policijski službenici, već da ostaje u koloni s drugim vozilima. U jednom momentu, policijski službenik je otvorio vrata vozila podnosioca pritužbe koji je vezan sigurnosnim pojasom i pokušava da ga izvuče iz vozila u čemu ne uspijeva. Takođe, nakon toga policijski službenik koji je komunicirao sa podnosiocem pritužbe, istog udara otvorenom šakom u predjelu lica, grubo ga stežući u predjelu usta i brade, upućujući mu riječi „koliko možeš da pričaš“, a zatim i „sad bih mu vilicu slomio“. Zbog takvog postupanja, reagovale su kolege policajca upozorivši ga da se sve snima, na šta je on uzvratio „neka se snima“.

– Inicijalnu službenu radnju prema podnosiocima pritužbe i njegovom sinu su obavili policajci u civilu na graničnom prelazu Sukobin, Murićani na kojem inače rade, a koji su i sami predmetnom prilikom putovali. Radnju su preduzeli usljed činjenice da su dva vozila od kojih je jednim upravljao državljanin Albanije, nepropisno prešla u suprotnu kolovoznu traku, kako bi zaobišli formiranu kolonu vozila i na taj način onemogućili redovno odvijanje saobraćaja na graničnom prelazu. S tim u vezi, policajci su zahtijevali od podnosioca pritužbe da se vrati u svoju kolovoznu traku i da ne ometa saobraćaj, a nakon što je odbio da postupi po naređenju na mjesto vozača je prešao njegov otac, a on na mjesto suvozača. Podnosilac pritužbe je takođe odbio ponovljeno naređenje da vrati vozilo u pripadajuću traku, kao i da da dokumente na uvid. Navedeno postupanje službenika je u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kojim je propisano da policijski službenik, u slučajevima kad je to moguće, van radnog vremena, pruža pomoć svakom licu koje se nalazi u opasnosti, sprečava vršenje krivičnih djela i radnji koje mogu da naruše javni red i mir ili ugroze bezbjednost lica i imovine, u zavisnosti od procjene i stepena ugroženosti bezbjednosti lica i imovine. Međutim, Zaštitinik primjećuje da, u konkretnom slučaju, službenici u civilu nijesu postupili u skladu sa odredbom člana 131 Pravilnika o načinu obavljanja određenih policijskih poslova i primjeni ovlašćenja u obavljanju tih poslova, kojom je propisano: „Policijski službenik kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima vrši u uniformi, a u uslovima smanjene vidljivosti i noću uz upotrebu fluorescentnog prsluka. Izuzetno od stava 1 ovog člana, kontrolu nad vozačima i vozilima policijski službenik može vršiti u civilnom odijelu, pod uslovom da zaustavljanje vozila vrši policijski službenik u uniformi – navodi se u mišljenju.

U izvještajima ni slova o incidentu

Analizirajući postupanje MUP-a, odnosno Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije, Ombudsman navodi da su postupili odmah nakon saznanja za događaj iz medija, odnosno, zatražena je dokumentacija od Uprave policije i izuzet je video materijal sa nadzornih kamera na graničnom prelazu. Zaštitnik primjećuje da su se policajci o spornom događaju izjasnili tek nakon što je pokrenut postupak kontrole.

– Prethodno, nijesu konstatovali da je upravo jedan od starješina sprečavao policijskog službenika u vršenju nezakonitih radnji kako je ranije detaljno opisano. Iz službenih policijskih službenika proističe da nijesu koristili sredstva prinude tokom kritičnog događaja. Niti jedan policijski službenik koji je bio prisutan tokom spornog događaja, nije u svojoj službenoj zabilješci naveo da se desio fizički kontakt kako je već opisano. Zaštitnik i ovom prilikom ukazuje na kontinuitet loše prakse sačinjavanja službenih zabilješki koje ne korespondiraju sa sadržinom video zapisa – zaključuje Ombudsman.

Ističe se da opisano postupanje policajca nije u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima, kojim je propisano da policijski službenici postupaju u skladu sa Ustavom, potvrđenim međunarodnim ugovorima, zakonom i drugim propisima, te da su dužni da se pridržavaju standarda policijskog postupanja, a naročito standarda koji proizilaze iz obaveza utvrđenih međunarodnim aktima, a odnose se na ograničenost i uzdržanost u upotrebi sredstava prinude i zabranu mučenja i primjene nečovječnih i ponižavajućih postupaka.

Imali cilj da izazovu bol i patnju

Ombudsman navodi da je u konkretnom slučaju policijski službenik postupao u službenom svojstvu, očigledno s namjerom kod podnosioca pritužbe izazove bol i patnju.

– Podnosilac pritužbe se nalazio u bespomoćnom položaju, posebno pri činjenici da je postupajući službenik očigledno snažnije tjelesne konstitucije i znatno mlađe životne dobi. Međutim, kako nijesu evidentirane tjelesne povrede kod podnosioca pritužbe, zaključuje se da nije dostignut stepen surovosti i patnje koji mučenje podrazumijeva. Mučenje je kvalifikovani (teži) oblik zlostavljanja i on se razlikuje od drugih oblika zlostavljanja zbog toga što se žrtvi nanosi bol i patnja većeg intenziteta. Prema Konvenciji, mučenje postoji samo kada žrtva trpi veliki bol (fizički ili psihički). Nečovječno postupanje prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, znači zlostavljanje koje je po intenzitetu blaže od mučenja i koje najčešće podrazumijeva nanošenje tjelesnih povreda uz ozbiljne fizičke ili mentalne patnje. Najčešće je to udaranje, svejedno da li rukama, nogama ili raznim za to podesnim, pa i nepodesnim predmetima, kao u konretnom slučaju – navodi se u mišljenju.

Autor i foto: Milan SEKULOVIĆ