Istraživanje malograđanskog mentaliteta kroz prizmu jednog svadbenog slavlja

Predstava „Malograđanska svadba“, predviđena za 24. jul, odigrana je sinoć (prije toga i u petak) na Maloj sceni u Starom gradu Baru. Koprodukcijsko ostvarenje Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ Cetinje i JU Kulturni centar Bar, nastalo je po djelu Bertolda Brehta, a režiju potpisuje Damjan Pejanović. 

Brehtov komad istražuje kompleksnost malograđanskog mentaliteta kroz prizmu jednog svadbenog slavlja.

„U sredini gdje svako svakog poznaje i u kojoj se takmiče čije će nešto biti bolje, a komentarisanje tuđeg života je uobičajena pojava, precizno se oslikavaju karakterne osobine malograđana. Predstava vodi publiku kroz dubinu psihe mladenaca koji, suočeni sa traumatičnim iskustvima i pritiscima svakodnevice, prikazuju ekstremna ponašanja. Kroz ovu dramu, otvara se pogled u unutrašnji svijet likova i u njihovu borbu sa vlastitim demonima i društvenim očekivanjima“, saopšteno je iz Barskog ljetopisa.

„Malograđanska svadba“ pripada prvim dramama kojima se Breht predstavio javnosti. Napisana je 1919. godine ali je aktuelna i danas. U Crnoj Gori i regionu igra se veoma dugo i često.

„Ovaj je komad često postavljan na scene na Balkanu ali, recimo, u Njemačkoj nije, već je tamo jedan od onih iz Brehtovog dramskog opusa koji se veoma rijetko igraju. To više govori o nama, mentalitetski,kao narodu sa Balkana. Koliko god bude postavljan na različitim čitanjima, uvijek će biti aktuelan, jer mi nismo spremni ni mentalitetski, ni obrazovanjem, ni vaspitanjem da napravimo otklon od onoga što je domen malograđanštine u kojem smo zacarili i ustoličili se“, smatra reditelj Pejanović dodajući da je zadovoljan saradnjom sa glumačkom i autorskom ekipom, ali žali što scenografija na maloj sceni u Starom Baru nije bila kompletna.

„Tokom cijelog procesa sam koristio probe da i ja učim sa kolegama a, što se scenografije tiče, žao mi je što je ovdjesamo njen rudiment. Iz „Zetskog doma“ nije donešeno čak devedeset odsto scenografije, a jasno je koliko ona svjedoči funkcionalnosti dekora i koliko bi bilo upečatljivije da smo mogli da prenesemo kompletan utisak i da se nismo adaptirali samo na ambijentalnu scenu“.

Reditelj Pejanović je, kaže, računao na to da će igranje na otvorenom imati određena odstupanja od onog predviđenog za pozorišnu kutiju, kakvo je bilo u Zetskom domu.

„Privilegija je igrati na otvorenom, u ovako divnom ambijentu Male scene u Starom gradu, ali to sa sobom nosi i određene posljedice. Scena nam je uzela nešto što smo imali u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ ali nam je dala ono što ambijent uvijek daje predstavi.“

Nosilac uloge mladoženje Aleksandar Radulović, dijeli mišljenje sa rediteljem Pejanovićem u vezi sa aktuelnošću Brehtovog djela smatrajući da nismo mrdnuli pozitivno ni u jednom trenutku bilo kog konteksta prošlih i sadašnjih vremena.

„Sve nus pojave i sve negativne vrijednosti razvijanja civilizacije su postale aksiomi i to je, nažalost,ono što mi njegujemo svjesno i nesvjesno i svi smo malograđani. Ja sam malograđanin jer pokušavam da budem raspoložen i dam izjavu o predstavi u kojoj igram,da bihsve one koji nisu bili ovdje animirao da je odgledaju. Istina, dobro bi bilo da dođu i vide kako se glumci muče dok ih malograđanska sredina jede, jer sve i da je Simfonijksi orkestar svirao pored nas, dekoncentrisao bi nas“, kazao je Radulović aludirajući na muziku koja je tokom predstave dopirala iz obližnjih restorana.

„Nijedna velika svadba ne može da prikaže stanje u kojem se nalazimo, a kamoli Breht koji je kao jako mlad napisao ovaj tekst i kome je ko zna kakobilo nakon završetka I svjetskog rata da se suočava sa brojnim saznanjima koja ga opterećuju. Danas nije dobro što smo svi spremni na politički, životni i svaki drugi kompromis radi malo ćara, koji nas na kraju ne čini srećnim nego isfrustriranim“, smatra Radulović dodajući da upravo o tome govori i „Malograđanska svadba“.

Radulović je istakao da je saživljavanje sa likom mladoženje krenulo iznutra, mada su mu, iako sam ima značajno glumačko iskustvo,od pomoći bili savjeti reditelja Damjanovića.

„Stvar je procesa rada i sticaja pozitivnih i negativnih okolnosti da li ćete se pronaći u određenom liku ili ne. Ovaj je posao uzbudljiv upravo zato što nema matrice, nema pravila, to što radimo uvijek je drugačije pa čak i kad napraviš nešto dobro, to može da se poremeti, a kad, uslovno rečeno, napraviš loše, može da se popravi i nadograđuje ako se o tome misli. Trudimo se da u svaku novu predstavu unesemo nešto novo iz života“, pojašnjava Radulović.

U predstavi, pored Aleksandra Radulovića, igraju: Dragan Račić, Jadranka Mamić, Dubravka Drakić, Vule Marković, Goran Vujović, Jelica Vukčević, Jelena Laban i Anja Misović.

Autorski tim čine: Tamara Vujošević Mandić (scenski pokret), Marko Petrović Njegoš (scenografija), Lina Leković (kostimografija) i Nina Martinović(asistentkinja režije).

Foto: Sergej Zabijako