Ko je odgovoran za stagnaciju sporta u seoskim i prigradskim Mjesnim zajednicama?

Simbolično uručivanje zahvalnica predavačima za “stručnu pomoć” u cilju unapređenja sporta i sportskih aktivnosti kroz projekte nevladinih organizacija jeste lijep manir, ali nije suština u stvaranju uslova za fizičke aktivnosti koji bi morali zauzeti prioritetno mjesto za razvoj zdravih stila života u prigradskim naseljima i na selu.

Strateški cilj sporta i fizičke aktivnosti na selu, u periodu koji je pred nama, jeste stvaranje uslova za efikasniji uticaj na djecu i mlade, prije svega na njihovo zdravlje i radnu sposobnost.

Ako se osvrnemo na period koji je za nama, treba konstatovati da je odnos djece i mladih prema aktivnostima van škole bio po strani kad su u pitanju sportske aktivnosti.

Na početku pitanje. Ko treba da osposobi terene na kojima bi se okupljali mladi koji žele da se bave sportom, ili jednostavno samo da vježbaju? Da li je to Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo sporta, ili lokalne uprava preko Sekretarijata za sport i Mjesnih zajednica?

Vrlo često čujemo da se u gradskoj zoni izgradilo, recimo, igralište, ili teretana na otvorenom i u zatvorenom prostoru.

Kada smo zadnji put u medijima pročitali da se izgradio neki novi sportski teren u Crmnici, Ostrosu, Šestanima, Reževićima, Štoju …? U nekom dugom vremenskom periodu – nismo imali informaciju da su u prigradskim i ruralnim mjestima otvorena igrališta, tereni za sportske aktivnosti

Kad će u Crmnici biti uređen na primjer neki park sa spravama za igru i druženje djece iz 22 sela ove Mjesne zajednice? Tako nešto bilo bi veliko zadovoljstvo cijelog stanovništa, a naročito najmlađih.

Ne treba podsjećati koliko je sport važan za djecu, ne samo kao fizička aktivnost, već i kao prilika da se zabave i steknu prijatelje. Kroz sport, djeca uče o radu, timskom duhu, a stiču i samopouzdanje i upornost.

Podsjećanja radi, Mjesna zajednica Crmnica imala je istoimeni fudbalski klub, kao i izuzetno uspješan atletski klub, zatim, na ovom području rođena su brojna poznata imena iz svijeta raznih sportova, fudbala, odbojke, košarke, rukometa, boksa… Danas Crmnica ima samo ljetnje Crmničke igre!

Brojni su roditelji koji su u svojoj djeci prepoznali talenat za određeni sport, ali ništa od toga nisu mogli i da ostvare u sredini u kojoj žive – na selu. Okruženja u kojima će djeca, prije svega uživati u sportu, tražili su van svojih mjesnih zajednica.

Čuli smo mišljenje jednog od roditelja, Zorana Antovića iz Gluhog Dola, čiji sin Vasilije, srednjoškolac, već nekoliko godina trenira i igra u odbojkaškom klubu Galeb iz Bara. On, naravno, putuje svakodnevno u Bar na treninge i utakmice. Odbojku je trenirao još dok je bio u OŠ „Jovan Tomašević” na Virpazaru.

– Ili supruga, ili ja vozimo ga na trenige. I ne preskačemo nijedan. Najčešće je to uveče, kad su sale slobodne i kad ekipa dođe na red. Vozimo i čekamo dok se trening ne završi, a onda se kasno vraćamo kući. Jedno vrijeme je stanovao u Baru, ali od prošle godine ga mi vozimo odavde. Ima tu i drugih troškova, tunel i slično… Ali nas je njegova ljubav prema odbojci ujedinila i ništa nam nije teško. Znamo da na taj način razvija zdrave navike, i da će uz sport izrasti u srećnog i sigurnog mladog čovjeka, a to je i cilj svih roditelja.

Vasilije smatra da ruralno područje kao što je Crmnica, koja nije mala, a koja je dala vrhunske sportiste, zaslužuje da i u njoj bude neka škola odbojke, košarke, fudbala, atletike, jer ovo je ipak seosko područje i neki talenti nisu u mogućnosti da ih roditelji voze svakog dana na raznorazne aktivnosti.

Kako na selu obezbijediti adekvatan tretman sporta i fizičke aktivnosti, i stvoriti uslove za njegov dalji razvoj? Kako da se djeca od malih nogu razvijaju kroz sport, ali van školskih časova u salama? Za tako nešto neophodno je maksimalno angažovanje mnogih  relevantnih sportskih i stručnih autoriteta. Ukoliko bi postojala sportska infrastruktura, sala, teren i slično, dolazili bi treneri iz Bara i okruženja, koji bi baš tu držali pokazne treninge, zajedno sa svojim ekipama. A to je baš ono što je potrebno za popularizaciju ovog segmenta. Nekoliko trenera iz Bara nam je to i potvrdilo.

Poznati odbojkaški trener u Galebu, Rajko Tijanić, kroz svoj višegodišnji rad stvorio je puno djevojaka koje danas igraju čak i u velikim klubovima, ili su reprezentativke Crne Gore. On kaže da se prvo moraju stvoriti neki osnovni preduslovi za djecu koja bi se bavila sportom u svojoj sredini. 

– Morala bi to da bude neka akcija recimo Ministarstva, lokalne uprave, škola… Mi iz našeg kluba smo spremni da se uključimo u sve takve akcije, u bilo kojoj Mjesnoj zajednici, i uvijek smo za to da dođemo na dogovor. Ima djece iz Crmnice koja su orjentisana na naš klub, ali ih je više prema Podgorici. Mi smo ranije pokušavali da angažujemo talente iz Crmnice i radimo sa njima. Na nas se može računati, ali bi neko morao da bude nosilac takvih aktivnosti, neko ko bi koordinisao taj rad – smatra on i dodaje:

– Naša je želja da se ulaže u sport, da razvijamo odbojku, pa i na područjima sela. Po meni, trebali bi i drugi klubovi da se odazovu, jer ima klubova koji su mnogo moćni, imaju finansije i koje finansira Opština. Zajedničkim radom svih nas siguran sam da bi se promijenila slika u svim mjesnim zajednicama, a na opšte dobro mladih.

Dragoljub Đuretić, vlasnik fudbalske škole AS iz Golubovaca, poznati je fudbalski trener, koji godinama radi sa djecom.

– Imao sam djece koja su dolazila iz Crmnice i Bara na treninge. Znam koliko bi djeci značilo da treninge, bilo koji sport da je u pitanju, održavaju u sali škole ili na poligonu. Naravno da smo ja i sin, koji vodimo školu, uvijek spremni da pomognemo mladim igračima – kaže Dragoljub.

Nikola Ćići Vukoslavčević, sa svojim kolegama, takođe bivšim igračima Željkom Mrvaljevićem i Radovanom Femićem, vodi školu fudbla Akademija. On smatra da ima mogućnosti da se nešto organizuje i na selu.

– Moglo bi se organizovati preko osnovnih škola u njihovom selu kao sekcija za fudbal. Pa da dolazimo i mi bivši igrači i treneri da im malo pokazujemo, da zavole fudbal.

Trener petlića FK Mornar, Dejan Nenezić, smatra da djeca imaju školske aktivnosti kroz koje se takmiče, ali isto tako ističe da su oni na raspolaganju ako se nađe bilo kakva varijanta.

Vlasnik fudbalske škole Desetka iz Bara, Peđa Jovetić, kaže da je dobra ideja da se sa djecom radi na prostoru koji je za te potrebe adekvatan u centru mjesne zajednice.

– Treba prvo vidjeti koliko ima u djece u školi u Virpazaru, npr. đaka u tim nižim razredima. Pa u dogovoru sa školom organizovati treninge ukoliko postoji zainteresovanost. Većina djece uči u gradskim školama i koliko sam čuo, sve ih je manje po mjesnim zajednicama. Ali, spremni smo da pomognemo ako se krene u neku akciju.

Prema riječima trenera petlića Balkana, Igora Perovića, ovo je dobra ideja.

– Podržavam sve ideje koje se tiču uključivanja djece u sport. Ja trenutno imam 65 polaznika u školi. Često iz kuće izađem ujutro a vratim se uveče. Plaćam korišćenje sale i terena, ali sam spreman da i o ovakvoj ideji razgovaramo.

U svakom slučaju, potrebno je da u nekim perspektivnim planovima, bilo srednjoročnim, dugoročnim, ili godišnjim, ova tema nađe posebno mjesto, kako države, tako i lokalne zajednice. Naći načina sa odgovornijim anagažovanjem Sekretarijata za sport u lokalnoj upravi, NVO sektorom, kao i raznim sportskim organizacijama, obezbijediti adekvatan tretman sporta i fizičke aktivnosti na selu, i stvoriti povoljne uslove za njen dalji razvoj.

Teoriju sa predavanja, planove iz strategija… realizovati u praksi!

Serijal Primorskog portala  “Popularizacija sporta među mladima na selu” koji je podržan od Ministarstva kulture i medija iz  Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Primorskog portala  i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.