Ljiljana Ljilja Vujačić – primjer uspješne žene sa sela

U crmničkom selu Podgor, gdje živi sa suprugom Savom i kćerkom Draganom, sa lakoćom Ljiljana Ljilja Vujačić vodi porodično imanje i predstavlja primjer uspješne žene sa sela.

Vujačići žive uglavnom od poljoprivrede, ali i prodaje suvog mesa, svinjskog, ćurećeg, kokošjeg… Lilji je svaki dan radni, kaže ona. Nema ni vikenda, ni sveca, a ni godišnjeg odmora. Ipak, ne žali se.

– Na selu imamo divnu prirodu, čist vazduh, kvalitetnu vodu. Jedemo zdravu hranu. Imamo svoje povrće, voće, meso, jaja… Sve bez aditiva, hemije. Nije lako, ali srećna sam ovdje – kaže ona, dodajući da u susjednom selu radi još jedan posao.

Na imanju radi uglavnom sa suprugom Savom, a u šali kaže „ponekad uzmem i radnika kad Savo neće da sluša”.

Od velike pomoći joj je i kćerka Dragana, učenica 9. razreda OŠ u Virpazaru.

U opremljenim prostorima za te potrebe gaje živinu, tovna pilad, ćurke, prasice, koke nosilje. Prodaju jaja…

– Dvorište je dovoljno veliko. Biće zdravija živina što više vremena provede na otvorenom i manje će se „svađati”.

Kako, ipak, do mira u istom dvorištu¬?

– Kada jednom nauče da su sve „jedno jato”, onda ih bez problema možemo držati u istom prostoru. Prije svega je potrebno poštovati njihove potrebe u pogledu smještaja, ishrane i navika ponašanja. Držimo odvojeno ćurke i kokoške, jer može doći do manjih „svađa” između njih. Kokoške su stalno u pokretu – objašnjava Ljilja.

Ona se kao mlada, u selu Rovce gdje je rođena, takođe bavila poljoprivredom.

Od rane mladosti, kaže, osjećala je duboku vezu sa zemljom, a rad u polju bio je njena strast i prije nego što je udajom došla u poljoprivrednu porodicu Vujačić.

– Moj život, kao i životi mnogih drugih žena na selu, obilježen je napornim radom, velikim odricanjima i prevazilaženjem prepreka. Ja sam, zapravo, obična žena koja je svoj život u mladosti živjela, a i danas tako, na poljima i na njivama. A tako sam vaspitavala i svoje dvije kćerke. Jedna je već udata. Nikada nisam obraćala pažnju da li me neko poprijeko gleda, samo sam išla za svojim ciljem.

Radila je, vrijedno, ustajala rano, dolazila kući i nastavljala sa radom sve dok ne bi obavila isplanirane poslove.

– Ustajem oko 6 sati, a u 7,30 idem na posao do 16 časova. A kad se vratim nema odmora, nastavljam posao sa Savom. Ovih dana se najviše radi na branju drva i prodaji istih. Nije lako…

Ljilja je primjer snažne i nezavisne žene, koja je dokaz da žene mogu biti podjednako uspješne u poljoprivredi kao i muškarci, i da njihov rad zaslužuje isto takvo poštovanje.

– Ova godina u bašti nije bila na očekivanom nivou. Bilo je možda grožđa više. Ipak, zadovoljna sam rodom paprika i paradajza. Do prošle godine sam imala i za prodaju.

Malog luka smo imali oko 300 kila, a 2-3 tone velikog. No, kako sam ja ove godine počela da radim, daleko smo od tih količina.

Uglavnom imamo samo za kuću. Uskoro će početi i prodaja mesa, svinjsko, ćuretina, jedan dio za porodicu a višak na tržište. Jednostavno, u poslu uživam, kad krenem prestaju svi bolovi, kojih inače ima. Naravno, sve je lakše kad se ima podrška kao što je ja imam od supruga – kaže sagovornica Primorskog portala.

U sušari tri pršute čekaju ovogodišnje klanje svinja.

– Prava domaćica se nekada u selu po tome prepoznavala. Da se u klanju na tradicionalnom ručku nađe meso i od prošle godine, rebara, mušnice, slanine… Ja sam i to ispoštovala. U zamrzivaču starog mesa ima još.

Ljilja poručuje i drugim ženama da ne bježe od života na selu, jer vrlo često spas zna biti u mirnom životu udaljenom od gradskih gužvi.