Majka onkološke pacijentkinje iz Bara tvrdi da joj je uskraćeno liječenje

Vanja Veljković nezadovoljna je postupanjem ljekara i osoblja u Kliničkom centru Crne Gore i tvrdi da nijesu željeli da tu tinejdžerku hospitalizuju jer “nijesu mogli da odluče” da li je dijete ili odrasla osoba

Šestnaestogodišnja onkološka pacijentkinja iz Bara nije ove sedmice primljena na bolničko liječenje u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), iako je za to imala uput, jer ljekari te zdravstvene ustanove “nisu mogli da se dogovore” da li je za odraslo ili dječje odjeljenje.

Samohrana majka tinejdžerke, Baranka Vanja Veljković je to ispričala “Vijestima” i pojasnila da se njena kćerka godinama bori s tumorom na mozgu, i da je lošeg zdravstvenog stanja, a od 2018. godine, kada je završila hemioterapiju, je u fazi praćenja u dječjoj ambulanti KCCG-a za onkologiju i hematologiju.

Kako je kazala, do problema je došlo 11. februara kada se njena kćerka osjećala jako loše i krvna slika, urađena u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, je pokazivala vrijednost trombocita od 16 (referentna vrijednost od 150 do 400), što je nju uznemirilo jer im je ranije u KCCG-u rečeno da se ona uputi na bolničko liječenje ukoliko ta vrijednost padne ispod 20.

Istog dana je kćerku odvela u Opštu bolnicu Bar i ponovila nalaze krvi – trombociti su pokazani u vrijednosti od 22, a specijalistkinja interne medicine i endokrinološkinja uputila je u KCCG na bolničko liječenje na odjeljenju hematologije za odrasle.

“Ona je onkološki pacijent, još ima tumor koji nije u potpunosti odstranjen. Bila je tog dana jako loše, teško je stajala i bila je malaksala”, objasnila je Veljković.

Do komplikacija je došlo pri dolasku u KCCG u Podgorici, kada su na odjeljenju hematologije odbili da pacijentkinju prime, jer su, kako tvrdi Veljković, kazali da “ona nije za njih jer ima 16 godina” i uputili je u dječju ambulantu.

U dječjoj ambulanti dobile su isti odgovor – nije ni za njih, jer je navršila 16 godina. Majka djevojčice je, kako je prepričala “Vijestima”, išla od jednog odjeljenja do drugog, jer su je tako prebacivali, a niko nije želio da ih primi, iako je njena kćerka bila u lošem stanju i uprkos tome što u dječjoj ambulanti njeno stanje prate od 2018. godine, gdje je tada i primala hemioterapiju.

Veljković im je, na oba odjeljenja, zatražila pisanu potvrdu da odbijaju da je prime, ali taj papir nije dobila.

“Na dječjem su mi tražili potvrdu s odraslog da ne žele tamo da nas prime. Ja sam tu potvrdu tražila na oba odjeljenja, ali nisu željeli da je daju. Sve je trajalo oko pet sati, a na pregled u dječjoj ambulanti smo konačno primljenje nakon sastanka s Zaštitnicom prava pacijenata”, rekla je sagovornica lista.

Primorana je bila da se obrati Zaštitnici, kako je ispričala, jer uprkos uputu za bolničko liječenje one nijesu uspjele da dobiju ni pregled, a kamoli hospitalizaciju. Zaštitinica je, po navodima majke, obavila usmeni razgovor s nekoliko ljekara koji rade u ovim odjeljenjima, nakon čega je upućena u dječju kliniku na pregled kod doktorice koja, kako kaže, “nije ona kod koje su išli godinama”.

Zaštitnica za prava pacijenata je Veljkovićevoj kazala, po njenim riječima, da po zakonu njena kćerka “pripada” dječjem odjeljenju, jer je tamo propisano da onkološkog pacijenta do 18 godine prati i liječi onaj ljekar koji to čini duže vrijeme. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, djeca se navode kao pacijenti do 18 godina.

“Šetali su nas iz jedne zgrade u drugu. Na kraju sam morala da kćerku ostavim sa svojom sestrom u hodniku u dječjoj ambulanti, na klupi i promaji, i odem kod Zaštitnice u trećoj zgradi. Sve to je dodatno uticalo na njeno loše stanje”, tvrdi majka te djevojčice.

Ona nije zadovoljna ni pregledom na koji su primljene nakon pet sati i priča da, uprkos njenom zahtjevu, njenoj kćerki nije ponovljena krvna slika, a doktorka nije željela da uzme u obzir nalaz koji pokazuje trombocite od 16, već samo onaj koji pokazuje 22 jer joj je, kako kaže, “tako odgovaralo da je ne bi morali ostavljati u bolnicu”.

To pokazuje i izvještaj ljekara specijaliste iz dječje ambulante KCCG-a, koji je majka dostavila redakciji, jer se u njemu ne pokazuje vrijednost trombocita od 16, koji je istog dana izmjeren u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

Naloženo im je da se prati krvna slika i da se na pregled jave za sedam dana, što ta Baranka takođe smatra nedopustivim, jer svakodnevno mora da vodi kćerku na privatno vađenje krvi, a upravo to bi trebalo da se radi na bolničkom liječenju.

“Ja poznajem svoje dijete, znam kako se i kada njeno tijelo ponaša i kada joj je potrebno liječenje, a kada ne. Smatram da su prema njoj, iako smo njihovi pacijenti skoro deset godina, postupili neprofesionalno, posebno jer se bojim za zdravlje svoje kćerke. Takođe, ističem da mi kao samohranoj majci nije lako i da nemam previše mogućnosti da svako malo idem u Podgoricu i zbog ovakvih stvari njeno stanje pratim privatno”, riječi su Veljkovićeve.

Da ljekari i osobilje u KCCG-u njenu kćerku nisu željeli da prime na bolničko liječenje tvrdi i zbog činjenice da im je na tom pregledu rečeno da ipak treba da se na liječenje u bolnici uputi “ukoliko joj trombociti padnu ispod vrijednosti 10, što do sada, za deset godina, nikada nisu rekli”.

Veljković zaključuje da ovakvo ophođenje prema njenoj kćerki smatra krajnje neprofesionalnim i da će, zabrinuta za njeno stanje i život, biti primorana da liječenje i praćenje nastavi u inostranstvu ili privatnim ustanovama, a da ostaje otvoreno pitanje kod koga sada treba da vodi dijete, u slučaju hitnosti.

U nalazu specijaliste hematologa iz dječje ambulante, od 11. februara, piše da će se odluka o daljem liječenju donijeti naknadno, u dogovoru s drugim specijalistom s tog odjeljenja, i da će roditelji pacijentkinje o tome biti obaviješteni.

Šetali su nas iz jedne zgrade u drugu. Na kraju sam morala da kćerku ostavim sa svojom sestrom u hodniku u dječjoj ambulanti, na klupi i promaji, i odem kod Zaštitnice u trećoj zgradi. Sve to je dodatno uticalo na njeno loše stanje

Iz Kliničkog centra nema odgovora

Iz KCCG-a ni poslije dva dana nisu odgovorili na upit “Vijesti” o ovom slučaju i zahtjev da potvrde ili demantuju navode Veljković, kao i pitanje zbog čega njena kćerka nije primljena na bolničko liječenje iako je za to imala uput, već joj je predloženo da samostalno prate stanje i krvnu sliku.

Nema odgovora ni na pitanja zbog čega je osoblje oba odjeljenja odbilo da Veljković izda potvrdu da ne žele da prime njenu kćerku, tvrdeći da “nije za njih”, te da li je praksa KCCG-a da izdaje potvrde da pacijent iz određenog razloga ne može biti primljen ili se takve potvrde ne izdaju.

Odćutali su i da li su se interno bavili ovim slučajem, budući da se Veljković obratila Zaštitinici prava pacijenata i šta su tim putem zaključili, kao i kakva je praksa KCCG-a kada su u pitanju onkološki pacijenti ove dobi, koji se u toj ustanovi liječe i prate stanje skoro deceniju, te u čijoj je “nadležnosti” tinejdžerka – odraslog ili dječjeg odjeljenja.

“Vijesti” su pitale i pojedinosti u vezi s nelogičnostima koje je Veljković navela a tiču se posljednjeg pregleda i kriterijuma za bolničko liječenje dijagnoza koje ima njena kćerka, ali odgovor, do zaključivanja ovog broja, nisu dobile.

VIJESTI