– Prelijep je osjećaj kada vidite ili znate da ste nekom uspjeli pomoći – kaže Ljubo Marković.

Velika je stvar na selu imati dobrog komšiju koji je spreman da pomogne kad je potrebno. Treba cijeniti takvu pomoć i uzvratiti poštovanjem.

Marko i Lubo Marković, otac i sin, sa svojim komšijama u selu Sotonići, ali i cijeloj Crmnici, pa i šire, pozdravljaju se ozarenog lica. Uvijek su spremni da pomognu. Uostalom, kad se komšijske ruke slože, sve se može. Jer rodbina je daleko, ali komšije su blizu. A imati dobre komšije suvo je zlato.

Markovići su komšinici Bubi pritekli u pomoć, dovezli svoj traktor i uzorali livadu. Ništa tu nije čudno da isti slučaj nismo zabilježili i prošle godine u isto vrijeme.

– Mnogi su na svojoj koži osjetili da komšija nekada može biti jači oslonac i od najrođenijih. Dobar komšija vrijedi kao brat. Često se može čuti nije važno ko ti je brat, nego ko ti je komšija – uz osmijih kaže ona.

– Ne mora uvijek da važi ona narodna izreka „da komšiji crkne krava”, naprotiv. Razumijevanje, uzajamno povjerenje i komšijski savjeti pomažu na selu da komšije budu međusobno kvalitetno povezane i više se posjećuju – poručuje Ljubo Marković.