Maslinar Dino Mujić: Rezidba maslina zahtijeva najviše znanja i umješnosti

To nije šablon. Maslinar rezidbu odmjerava na licu mjesta i trenutno golim okom, posebno svako stablo, svaku granu i grančicu. Rezidba maslina zahtijeva najviše znanja i umješnosti.

Rezidba je ispit za svakog rezača, potvrda njegovog znanja i umijeća, ona je potrebna maslinaru ako od nje želi imati koristi, a tu korist postiže primjerenim i stalnim rodom.

Prema riječima maslinara i rezača, Dina Mujića, rezidba, odnosno krašćenje, jedna je od važnijih agrotehničkih mjera, i kao takvu je dijelimo na nekoliko vrsta rezidbe.

– Rezidba različitih starosti stabala, namjenska rezidba, kao npr. formiranje raznih oblika krošnje, rezidba na rod i preoblikovanje krošnje, kao i rezidba na smanjenju visine stabla masline, zimska i ljetnja rezidba, sanitarna rezidba, te rezidba stabala koja su oštećena od grada ili zime, odnosno i stabla maslina koja su nastradala u požaru – kaže Mujić, ističući  da je rezidba vrlo bitna agrotehnička mjera.

– Rezidba se ne može raditi po nekom standardnom parametru, jer kao što znamo, niti jedno stablo nije isto, i kao takvom treba svakom stablu pristupiti posebno. Naveli smo i nekoliko načina rezidbe, i svaka kao takva ima svoju svrhu i termin u kojem se vrši. Maslinar bi trebao naučiti osnove rezidbe kako bi smanjio troškove proizvodnje, i redovitom rezidbom stalno vršio na neki način revitalizaciju stabla masline.

Kako dodaje, ne treba dozvoliti da se stablo masline prosuši u donjem dijelu krošnje, i samim tim se maslina, boreći se za život, daje nerealnom rastu u visinu.

– Kad se takvo stablo zapusti, treba preko pet godina da ono ponovo dođe u neku realnu formu i jedrost, gdje bi se mogla očekivati i redovna berba. Kod nas je u crnogorskim  maslinjacima ustaljena praksa, koja nažalost nije dobra, da se masline ne kraste redovno, i onda dolazi do povremenih jakih rezidbi, koje učine da nekoliko godina nemamo roda. Nakon tako jake rezidbe, obično se stablo ostavi nekoliko godina, a da ne bude dirnuto od strane maslinara ili krastača koji je kvalifikovan za taj posao – kaže Mujić i nastavlja:

– I tu nastaje jedan od problema, kada jaki mladorasti (filizi) izrastu u središtu krošnje oni povuku najveću snagu i tako onemoguće izjednačen rast krošnje. Upravo se tada mora raditi skupljanje krošnje, kako bi masline smanjile što više drvne mase, i tako napravili ravnotežu između drvne i lisne mase. Ta ravnoteža je jako bitna, jer prilikom svake ekstremne rezidbe dolazi do jakog porasta mladih grančica, koje su po pravilu u prvim godinama nerodne. Te grančice uzimaju puno vode i ostalih hraniva, i one se nekoliko godina ne diraju, što svakako nije dobro. Jer kada postanu grane, onda se djeluje ali su one za nekoliko godina uzele svoj danak, s time što nisu dale da hrana ide prema vrhovima grana i time omogućile da se stablo masline pravilno razvija.

Mujić smatra da se upravo umjerenom i redovnom rezidbom postižu najbolji rezultati.

– Rezidba kao takva je potrebna maslinarima. A maslina će opstati i bez rezidbe, ali je pitanje ekonomske isplativosti ako se ona ostavi zapuštena. Rezidba je specifičan rad, koji se isključivo obavlja ručno. Na našem podneblju je još više i otežan, jer su stabla visoka i na preko 80 odsto njih krastač mora sa stabla obaviti veći dio posla. U zadnje vrijeme se proizvodi i namjenski alat, teleskopske šege i makaze koje mogu biti, osim motornih i akumulatorske, odnosno baterijske.

Ni ovaj vid zanatstva nije pošteđen od izumiranja, malo je ljudi koji su mlađi od pedeset godina i bave se rezidbom. Za ovaj vid posla je potrebna mladost i snaga, a ona traži lakše i unosnije poslove. Možda bi bilo i više majstora za rezidbu, da to nije praktično sezonski posao koji treba obaviti u određeno vrijeme, zavisno od vrste rezidbe. Osim fizičke spremnosti, potrebno je biti i vrlo oprezan, jer se na visini i na krtim granama treba kretati sa motornom ili akumulatorskom šegom i makazama, tako da ne čudi što nema mnogo mladih u ovom poslu.

Mujić naglašava da je greška pomisliti da, ukoliko su svi poslovi u maslinjaku obavljeni kako treba i na vrijeme, mora biti roda.

– Ne mora. Na nama je kao maslinarima da maslinu prihranjujemo, režemo, navodnjavamo i štitimo od bolesti i štetnika. Maslini treba omogućiti povoljne temperature u određenim fazama vegetacije, pogodne vjetrove u vremenu oprašivanja, pa dakle, kao uostalom u svemu u životu, ništa ne mora i ne zavisi samo od nas – zaključuje on.