Maslinar Sefadin Adrović maslinarstvo doživljava kao veliku ljubav, u iznajmljenom maslinjaku brine o 640 korijena
Niko ko se posvetio maslinarstvu nije se pokajao, ali se treba okrenuti modernom uzgajanju i s ljubavlju se posvetiti brizi o maslini – kaže Adrović za Primorski portal.
Maslinar Sefadin Adrović maslinarstvo doživljava kao veliku ljubav. Hladni sjever i Petnjicu zamijenio je blagom klimom u Baru. U maslinjacima, koje je iznajmio kod komšije, ima 640 korijena. Osim maslina na iznajmljenom imanju drži i oko 40 ovaca, što je od njega zahtijevalo da uredi i prostor koji koriste ovce. I sve uz podršku svoje porodice, supruge i kćerki, uspije da uradi, iako je stalno zaposlen u „Komunalnom preduzećuˮ.
On ističe da su mu najveća podrška i oslonac upravo supruga i djeca. Nikada, kaže, nije koristio državne subvencije i sve što ima postigao je sa svojih deset prstiju. Nikada nije pomišljao da odustane i snagom i voljom je sve izdržao.
– Sve svoje slobodno vrijeme kad dođem sa posla provodim u radu u tom zakupljenom maslinjaku, koji se nalazi u blizini moje kuće na Reni i koji sam izgradio po dolasku u Bar. Na tom imanju imam i radionicu za popravku motornih šega i trimera za košenje. Masline i pored svih obaveza sa zadovoljstvom održavam. Stajskim đubrivom koje ostaje od ovaca na vrijeme ih prehranim. Da bih lakše dolazio do stabala izgradio sam put, tako da đubrivo prevezem kolima. Boravak u maslinjaku me održava i zaista uživam. Priroda nas odmara, povećava naš imunološki sistem i kreativnost. U svakoj šetnji kroz maslinjak otkrijem nešto novo i sve to izaziva čuđenje i budi mladost u meni. Jednostavno rečeno, taj svakodnevni boravak u prirodi je nešto najbolje što čovjek može učiniti za sebe – kaže on i ističe da sve više ljudi želi da se bavi maslinarstvom.
– Niko ko se uključio nije se pokajao, ali se treba okrenuti modernom uzgajanju i s ljubavlju se posvetiti brizi o maslini – kaže nam Adrović.
Pored brige o ovcama i kravi, Sefadin je na imanju napravio i malu baštu gdje ima dovoljno voća i povrća za svoje potrebe.
– Napravio sam put da samog vrha maslina i sada malim kolima izađem bez problema. Na kraju imanja izvukao sam 100 metara kabla i sve to o svom trošku. Subvencije nisam uzimao, iako su simbolične, sedam eura po grlu, jer nemam pravo na više s obzirom da nisam registrovan kao poljoprivredno domaćinstvo i nisam ništa imao od države. Uredio sam ljetnjikovac za deset osoba da mogu sjedjeti, napravio roštilj i malu vikendicu, i zaista odmaram – kaže Adrović i ističe da su na sjeveru roditelji uvijek držali nešto stoke.
– Sve poslove vezane za stočarstvo naučio sam kao dijete, a podučavao sam se i kasnije, i uvijek sam ih rado obavljao jer sam volio stoku. Uradio sam štalu 40×5, pokrio je limom, zatim tor za ovce, štalu za sijeno za 300 bala… Sijeno redovno kupujem, bala je četiri eura. Mlijeko i sir koristimo samo za naše potrebe, ne prodajemo jagnjad. Naravno, najveća prodaja je u vrijeme kurbana. Tako je bilo i prilikom zadnjeg, ali sam ja odmah kupio 27 komada koji su već danas teški i do 20 kg. I sve što prodam naše mušterije dolaze kući kod nas. U domaćinskoj kući uvijek se nađe ulja, mesa, mlijeka, sira… Što se tiče roda maslina, neće biti kao prošle godine ali biće dovoljno. Treća godina je kako održavam masline i sve tri su rađale. Što se tiče branja, kad sam slobodan radim, a vlasnik imanja ima tresač, unajmljuje i dvije žene koje beru plod od 7 do 15 časova svakog dana i istog dana se nosi u uljaru – zaključuje Adrović
