Menstrualno odsustvo: Pravo na bol

Rasprava još uvijek traje. Ne ona skupštinska. Prošle sedmice poslanici su usvojili izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju kojima se prvi put uvodi pravo na plaćeno menstrualno odsustvo za žene kod kojih je dijagnostikovana sekundarna dismenoreja. Riječ menstruacija zazvonila je u javnom prostoru. Gdje su nestali svi oni sinonimi koje smo godinama usavršavali?

Vijest se odmah preselila na društvene mreže. Endometrioza – kako nešto čudno piše feminizam, javio se i Đole da objasni. Mnogi su se sjetili da su i naše babe trpjele bol, pa se nisu žalile naglas. Da li je to bio izbor ili jedina mogućnost, ostalo je po strani.

Nezavisna poslanica Jevrosima Pejović, predlagačica izmjena Zakona, usvajanje propisa nazvala je civilizacijskim iskorakom za koji vjeruje da će doprinijeti većoj brizi o zdravlju žena i podizanju svijesti o ovoj temi. „Ovo je pobjeda empatije nad predrasudama, ovo je pobjeda razumijevanja nad ćutanjem i ovo je pobjeda svih nas“, poručila je Pejović. Da li se među „sve nas“ dobrovoljno svrstava i gospođa koja je napisala da je i sama žena, ali da joj nije jasno zašto bi cijela firma znala da je ona dobila? Ne pravo.

Bila je to diskriminacija koja nije imala ime

U sjenci rasprave o dobijanju, dobijanju dva dana i nedobijanju nekih drugih prava ostao je kontekst. Za izvršnu direktoricu NVO Ženska akcija Slavicu Striković, najveće dostignuće izmjena Zakona jeste činjenica da je jedan ženski problem institucionalizovan. I to problem koji je, ističe ona, bio nevidljiv, a izuzetno važan. Pravo na menstrualno odsustvo, kaže, može se posmatrati iz nekoliko aspekata, a prvi je zdravstveni. Podsjeća da sekundarna dismenoreja podrazumijeva postojanje organske bolesti koja je uzrok bolnih menstruacija. Najčešći uzroci su endometrioza (rast sluznice materice van nje), adenomioza (urastanje sluznice u mišićni sloj materice), miomi (dobroćudni tumori na zidu materice), stenoza (suženje vrata materice), malformacije ili priraslice u maloj karlici, hronične infekcije, upalni procesi polnih organa, te druga oboljenja.

‚‚Medicina je potvrdila da intenzitet bola koji osjećaju žene koje imaju dijagnozu sekundarne dismenoreje može dostići intenzitet bola tokom srčanog udara“, naglašava Striković. Prema njenim riječima, osim hroničnog i intenzivnog bola, žene se često suočavaju i sa nerazumijevanjem okoline i izostankom empatije za stanje kroz koje prolaze, a tu su i njihovi materijalni gubici jer moraju uzimati bolovanje ili dio godišnjeg odmora kada iz zdravstvenih razloga ne mogu odlaziti na posao. Ona smatra da sve to stvara nejednake mogućnosti u odnosu na ostale zaposlene, odnosno muškarce i žene koje nemaju ovu dijagnozu.

Striković posebno izdvaja činjenicu da će ubuduće žene koje imaju ovu dijagnozu jednom godišnje donositi ljekarsku potvrdu i na osnovu nje imati dvodnevni dopust svakog mjeseca, a da se pritom njihova osnovna plata ne umanjuje.

‚‚Za mene je važan i civilizacijski aspekt ovog krupnog iskoraka koji znači i rušenje stereotipa i udaranje u temelj patrijarhalnih normi, jer se ovih dana mnogo koriste termini ‚‚menstruacija”,‚menstrualni ciklus”, i ‚jačina bola koju muškarci ne mogu ni zamisliti”… To nije prihvatljiv narativ u našem javnom i medijskom prostoru, pa je stoga interesantno bilježiti kakve reakcije donosi rušenje tabuiziranih tema“, ističe Slavica Striković, aktivistkinja za ljudska prava koja se godinama bavi pitanjima rodne ravnopravnosti.

Odjeci patrijarhata

Striković ne dovodi u pitanje vezu između uticaja patrijarhata i izuzetno negativnih i isključivih reakcija dijela javnosti. Osvrnula se na komentare po portalima i društvenim mrežama koji su ispratili vijest o pravu na plaćeno menstrualno odsustvo.

‚‚Bilježimo relativizaciju i banalizovanje izuzetno intenzivnog ženskog bola, a najčešće zato što većina onih koji komentarišu informaciju nijesu pročitali tekst do kraja, nijesu razumjeli suštinu jer o toj temi ne znaju ništa ili malo, nemaju takvo iskustvo ali imaju jaku želju da ostave sopstveni stav koji često ne možete pročitati, jer im nedostaje elementarna pismenost. Ali ne manjka motiv da se i o ozbiljnom zdravstvenom problemu izjasne“, ističe Striković.

Kao ostale razloge navodi nedostatak obrazovanja, nedovoljno sankcionisan govor mržnje i mizoginija, nedostatak empatije i zastupanje sopstvene perspektive i iskustva kao univerzalnog mjerila.

‚‚Najjači je ipak jak strah od rušenja uspostavljenog, tabuiziranog, patrijarhalnog te stoga diskriminatorskog sistema vrijednosti i suzbijanje svake mogućnosti promjene očekivanih rodnih uloga. Čitala sam i komentare objavljene na portalima u susjednim državama, većina njih je pozitivna i ohrabrujuća. Raduje i što je ova odluka donesena jednoglasno, a u rušenju rodnih stereotipa svakako pomaže i osnivanje programa Rodnih studija na Univerzitetu Crne Gore, što za posljedicu ima širenje svijesti, znanja i informacija, kao i njihovu integraciju u svakodnevne navike i ponašanja“, ističe Striković i dodaje da je neophodno nastaviti podrivati patrijarhat tamo gdje je najslabiji.

Propisi i zloupotrebe

Striković napominje da se mora razmišljati o primjeni izmjena i dopuna Zakona, odnosno adekvatnom sprovođenju novih propisa. Ona naglašava da je Crna Gora i u evropskim  izvještajima o napretku u procesu integracija prepoznata kao država koja unapređuje i inovira pravni okvir, ali to ne sprovodi u praksi, što se direktno odražava na svakodnevni kvalitet života građana i građanki.

‚‚Procedura ostvarivanja ovog prava treba da bude nadzirana od strane inspekcijskih organa, zdravstvenog sistema i nevladinih organizacija kojima je tema bliska. Ukoliko se uoče nepravilnosti ili nedosljednosti u primjeni, neophodno je reagovati dodatnim aktima koji će preciznije urediti uslove i način ostvarivanja ovog prava.Potrebu za ovim aktima samo praksa primjene može pokazati“, zaključuje Striković.

Podsjetimo, Crna Gora je prva država u regionu koja je zakonom uvela pravo na plaćeno menstrualno odsustvo. Od država članica EU takav zakon ima samo Španija.

Rasprava ne jenjava. O dva dana mjesečno, o bolu i ženama koje su ga grizući usne godinama trpjele. Plaćeno odsustvo ih neće izliječiti, ali će im pomoći. Ako već o nečemu treba da raspravljamo, možda bi to trebalo da bude pitanje da li su, kako i kada moguća proširenja ovog prava.