Mladi najviše uzimaju marihuanu i kokain

Čekanje zavisnika da on sam odluči uzaludan je posao, najčešće se to nikada i ne desi. A za sve to vrijeme i zavisnik i čitava njegova porodica propadaju.

Direktor NVO za borbu protiv narkomanije „4 Lajf“ Saša Mijović kazao je da se broj zavisnika koji se javljaju za pomoć i tretmane u savjetovalištu pri toj organizaciji generalno smanjio, ali se ne može govoriti da je uzrok tome smanjen broj osoba koje koriste droge. Smatraju da je pravi razlog to što se promijenila struktura zavisnika, odnosno droga koje zavisnici danas u Crnoj Gori najčešće koriste. Mijović kaže da su oni koji u posljednje vrijeme dolaze kod njih mlađe osobe, do 25 godina starosti, a skoro svi koriste marihuanu i kokain, kao i alkoholna pića. On podsjeća da istraživanja pokazuju trend rasta zloupotrebe droga, ali je manje onih koji traže pomoć.

– Do prije nekih sedam ili osam godina, najveći broj zavisnika je koristio heroin i marihuanu, mnogo rjeđe kokain, spid, ekstazi i ostale droge. Znajući kakve posledice donosi konzumacija heroina, kako po zavisnika, tako i po porodicu, češće se tražila pomoć, kako od zavisnika, tako i od članova njihovih porodica. I za sredinu je bilo očiglednije primijetiti da neko ima problem sa drogom kad vidi zavisnika od heroina, mnogo je upadljiviji od osoba koje koriste npr. kokain. O tome zbog čega je sve više zavisnika od marihuane i kokaina, uz to i od alkohola, koji je skoro neraskidivo vezan uz korišćenje kokaina, mogli bismo naširoko i nadugačko govoriti. U najkraćem, nema povećanja broja heroinskih zavisnika, kako kod nas, tako i u Evropi. Kako korišćenje heroina u Crnoj Gori ima dužu tradiciju od korišćenja kokaina, među novim generacijama heroin je prokazan kao najštetniji po čovjeka (svi su imali prilike da vide heroinske zavisnike), dok se posledice konzumiranja marihuane i kokaina minimiziraju, govore afirmativno o njima i ide se dotle da se njihovo korišćenje čak i glorifikuje. Osobe koje koriste kokain, alkohol i marihuanu zavisnike od heroina doživljavaju kao narkomane, dok sebe doživljavaju kao nekog ko je iznad ostalih, pametniji, sposobniji, „u trendu“, a kao glavnu tezu za takvo razmišljanje uzimaju da sve poznate ličnosti koriste kokain, a da je marihuana čak ljekovita i zdrava (zablude koje su posledica filmova, TV, interneta…). U tim okolnostima vrlo je teško zavisniku objasniti da je zavisan i da mu treba pomoć. Što se tiče zavisnika od heroina, oni najčešće sa heroina pređu na supstitucionu terapiju, „buprenorfin“ i „metadon“, pa samim tim smatraju da situaciju drže pod kontrolom i da su na programu odvikavanja (iako je to program smanjenja štete, a ne tretman odvikavanja), pa je i to, uz prethodno navedeno, jedan od razloga smanjenja obraćanja za pomoć. Dakle, i jedni i drugi imaju dovoljno „argumentacije“ da članovima svojih porodica objasne da njima nije potrebna pomoć i liječenje – kazao je Mijović.

Oni koji dolaze u njihovo savjetovalište i kojima pružaju pomoć najčešće su mladi ljudi, njih 70 odsto, između 18 i 25 godina.

– Uglavnom dođu po nagovoru roditelja ili bližih rođaka. Vrlo rijetko ili nikako sami. I u skoro 100 odsto slučajeva to su osobe koje imaju problem sa kokainom i marihuanom, uz alkohol koji je najčešće u kombinaciji sa ove dvije droge. Kao organizacija koja u pomaganju zavisnicima ima skoro dvodecenijsko iskustvo i koja je zbog rezultata u radu priznata i prepoznata ne samo u okruženju, već u Evropi i svijetu, možemo se pohvaliti veoma dobrim rezultatima koje postižemo našim programom pomoći: više od 50 odsto uspješnosti izlječenja onih koji prođu čitav program, koji traje od godinu do godinu i po. Ono što bih htio da istaknem i što smatram da je veoma važno jeste da porodice treba da se obrate za savjet čim posumnjaju da dijete koristi drogu. Problem neće proći sam od sebe – rekao je Mijović.

Neće sami da dođu

– Po pravilu, nijedan zavisnik neće sam potražiti pomoć dok ga neko ili nešto ne natjera na to. Porodice treba da znaju da nije nužno da u tom prvom koraku dovedu osobu koja koristi drogu. Čest je slučaj da oni ne žele da dođu. Ali zato se i dolazi po savjet jer postoje načini i mehanizmi da se i u takvim okolnostima osoba motiviše da krene u proces odvikavanja. Čekanje zavisnika da on sam odluči uzaludan je posao, najčešće se to nikada i ne desi. A za sve to vrijeme i zavisnik i čitava njegova porodica propadaju. Zato je neophodno što prije konsultovati stručnjake i potražiti pomoć. Kao i za svaku drugu bolest, najbitnije je dobiti prave informacije. Tako porodice ne gube vrijeme lutajući, već tačno znaju šta i kako treba raditi – kazao je Mijović.

Izvor: DAN