Na kafi sa Draganom Božinovom Levijem: Pisanje monografije o 50 godina barske košarke

Dragan Božinov Levi je svojim zalaganjem i pravim sportskim duhom ostavio dubok trag u barskoj košarci. Kad god se u Baru pomene ovaj sport, ili se o njemu piše, Levi zaslužuje da i njegovo ime bude u toj priči.

U grad pod Rumijom je došao iz Vrbasa.

Na početku našeg razgovora kaže da se od nedavno u njemu probudila neka čudna  pozitivna košarkaška energija.

– U poslednjih nekoliko mjeseci dosta toga se izdešavalo. Prvo odlazak na turnir veterana cijele bivše Jugoslavije, u hramu košarke Krešimira Ćosića i Josipa Đerđe. Istorijski muzej Zadarske košarke. Zatim, odlazak u Bitolu (Makedonija) na međunarodni turnir pionira, gdje sam boravio kao gost. Uz mnogo druženja i legendarnih priča o košarci, ja sam uporno hvalio barsku kosarku i ponavljao da prestavlja jednu svijetlu tačku na prostoru bivše Jugoslavije, ali i na prostoru Evrope i Svijeta – kaže Božinov i dodaje:

– Probudila se u meni ideja da, uz pomoć svih koji budu željeli da učestvuju u tom projektu, napišem monografiju „50 godina barske košarke”. Smatram to kao jedan veliki posao, koji traži ogromnu energiju, zdravu priču i ubeđivanje svih aktera da pomognu u realizaciji najljepše knjige – monografije o košarci u Baru.

Inicijativa o stvaranju ove knjige krenula je od njega, kao jednog od rijetkih košarkaših radnika koji je u ovom sportu u gradu pod Rumijom od samog stvaranja barske košarke bio i igrač, i na raznim funkcijama, ali i od njegovog igračkog saborca Vasilija Laloševića.

– O fudbalu u Baru i njegovih prvih 100 godina napisana je monografija profesora Lazara Macanovića i fudbalske legende Vaska Miloševića, a uz pomoć i podršku fudbalskih radnika, te Opštine Bar i sponzora. Za mene je to jedna divna knjiga i moja vodilja na putu za pisanje o ponosu našeg grada. Košarka mora da ima svoju knjigu za sledeće košarkaške generacije.

Kako kaže, priča je uveliko počela.

– Sakupljeno je već puno informacija. Sve više ljudi pomaže u davanju raznih podataka i pronalaženju mnogih dokumenata. Treba reći da će u knjizi biti prezentovane sve prvoligaške i drugoligaške ekipe, klubovi i škole košarke, timovi veterana. Zatim, ženska košarka, košarkaški radnici, treneri, direktori klubova, kondicioni treneri, doktori, funkcioneri, legende kluba itd… Od svih očekujem saradnju, da se zaborave bilo kakve podjele, trzavice među ljudima, zavist, ljubomora…

Levi smatra da interes grada treba da bude povratak na rad sa mlađim kategorijama i stvaranje sopstvenih igračkih kadrova.

– Moja želja, ali i mnogih košarkaša, jeste da se, kao fubalski radnici, sastanu i podijele Zlatne plakate našim zaslužnim herojima, koji su dali i živote u stvaranju barske košarke. Sve to treba uraditi u što kraćem roku, jer je dosta naših saboraca već otišlo na onaj svijet.

Dragi moji košarkaši, treneri, sudije i ostali, imamo namjeru da postavimo na Fejsbuku i Instagramu grupu „50 godina barske košarke”. Svi treba da pomognu, a ponavljam, najbitnija je pozitivna energija, da se sakupi sve više starih  knjiga i slika iz tog zlatnog doba. Zatim starih dresova, trenerki… Smatram da bi monografija predstavljala veliki uspjeh svih nas. Svi koji žele saradnju, koji žele da pomognu, mogu da se jave na moj broj telefona 067 616 335. Sve slike kopiramo a originale vraćamo. A sve u interesu dobre knjige i, naravno, barske košarke.đ

Iskoristili smo priliku da pitamo Božinova kako je dobio nadimak Levi po kojem je poznat u gradu.

– Nadimak sam dobio od profesora Ljuba Skokovića. Znali smo vrlo često da odigramo basket jedan na jedan. Ja sam po prirodi ljevak i više se služim lijevom rukom, a tako sam i šutirao. Eto tako sam dobio nadimak.

Prema njegovim riječima, jedan košarkaški turnir učinio je da njegovo sportsko opredjeljenje bude košarka.

– Počeo sam kao fudbaler 1972. godine u Mornaru, na stadionu kod Darovih topola. Međutim, posle Svjetskog prvenstva u košarci koje je odigrano u Ljubljani 1970. godine i pobjede Jugoslavije nad SAD, košarka je u cijeloj državi postala sport broj jedan. Napravio sam obruč u Vrbasu ispred svoje kuće i šutirao po cijeli dan. Eto tako sam zavolio košarku.

On ističe da je Bar dao puno dobrih košarkaša.

– Bilo ih je zaista puno, mogao bih puno da nabrajam, ali za ovaj naš razgovor podsjetiću na neke od njih sa kojima sam igrao, Bojica Pešić, Vasilije Lalošević, Dragan Otašević, Zoran Džigi Jovićević, zatim Obradović, Ljutica, Krnjić, Andrović, Vojinović, Darmanović, Andjelić. A sa klupe nas je predvodio Ljubo Skoković.