Na kafi sa Draženom Jovanovićem, članom lovačke grupe „Meraklije”

Lovci u sastavu grupe „Meraklije” su veoma uigrana ekipa, koji već po dolasku u lovište znaju pozicije i ko treba da povuče koji potez, baš kao u šahu.

– Članovi koji djeluju u sastavu ove grupe su braća Nenad i Dušan Nikač, Dražen Jovanović, Tomo Mirotić, Mladen Unkašević, Nenad Nikolić, Peđa Đokvučić, Srećko Raičević, Ivica Jovićević, Borko Radinović i Veko Velović.

Prema riječima Jovanovića, lijepo je biti lovac, jer u grupi vladaju red i drugarstvo.

– Naravno da se ishod lova nikad ne zna, ali svi se mi uvijek tome nadamo – kaže on, i dodaje da se lovom bavi poslednje tri decenije.

– Dobio sam na poklon pušku, a to je i bio poziv lovca. Lovstvo kojim se bavim znači mi mnogo. Na prvom mjestu to su ljudi, druženja, poznanstva. Zatim zaštita divljači, jer lovstvo nije samo odstrel, već i održavanje ravnoteže u prirodi. Tu je i kontakt sa prirodom. Svakom ko radi kancelarijski posao kontakt sa prirodom je neprocjenjiv – kaže Dražen, i ističe da je u grupi najstariji, ali i najspremnji lovac, Srećko Raičević, jak na nogama, koji uspijeva da stiže i do najudaljenijih čeka.

Kako kaže, često se lov završi bez trofeja.

– Međutim, taj neuspjeh ne utiče na druženje lovaca nakon lova, da sve protekne u dobrom raspoloženju, uz lovačke priče i ukusan lovački obrok. Inače, imamo dosta uspjeha u lovu zahvaljujući posebno dobrim kerovima Toma Mirotića. Dosta divljih svinja smo ove godine ulovili bukvalno po mraku koji je pao uveliko, a sve zahvaljujući neizostavno vjernim našim kerovima i njihovom upornom i dobrom radu. Lov bi bio nezamisliv bez njih. Svakako se to odnosi na kerove Toma Mirotića, pa se zahvaljujući njima dosta puta desilo da ulovimo divlju svinju po mraku.

Lov obavljaju u barskom lovištu, zatim zaleđu Rumije, Krajini oko Skadarskog jezera, Šestanima, a već nekoliko puta „gostovali” su u lovištima u okruženju, ili su lovci dolazili kod njih.

– Sva divljač je zastupljena. Tereni naše opštine su bogati lovinom, krivolov nije zastupljen u većoj mjeri, a saradnja sa MUP-om i drugim institucijama je na visokom nivou. Takođe, poklanja se dosta pažnje zaštiti divljači i očuvanju lovišta. Lov doživljavam kao druženje, iako nas mnogi možda gledaju kao neke lovce ubice. Vjerujte, nije lov samo puko ubijanje, naprotiv, on je to najmanje. Lov je, prije svega, druženje, prelijepi trenuci provedeni sa prijateljima. Ljubav prema lovu rađa iskrena prijateljstva, druženja kojima se radujete, lovačke šale i sitne smicalice, gdje nema uvrijeđenih, i naravno – nema ljutnje. Danas je na tapetu neki od lovaca, sjutra drugi… – kaže on i dodaje:

– Lovci su, takođe, uvijek spremni da pomognu tokom elementarnih nepogoda, kako ljudima, tako i životinjama. Kao dobri poznavaoci terena i prirode, često su uključeni u mnoge potrage.

Jovanović ističe da najviše love divlje svinje.

– Potrebna je i obučenost pasa samo za lov divljih svinja, kako oni ne bi uznemiravali druge vrste divljači. Lov na divlje svinje je jedan od najuzbudljivijih doživljaja lova i zbog same činjenice da je divlja svinja snažna i otporna životinja, koja može da ugrozi sigurnost čovjeka. Dešava se, a to nam je poseban trofej, i ulov vuka, imali smo uspjeha. Poslednjih godina se pojavila srneća divljač, koju samo lovačkim pogledom ispratimo, eventualno nekom fotografijom. Možda je naš rekord bio 2004. ili ’05. godine, kad smo ustrijelili osam divljih svinja i dvije lisice. Ja sam par puta ulovio po tri svinje, ali svojim najvećim uspjehom smatram kada sam prije dvije godine u istom danu ulovio dva vuka. To je rijetkost. Meni se tim ulovom ispunio lovački san da u našem lovištu ulovim vuka, a eto ne jedan nego dva, na terenima Šušanjske planine.