Na kafi sa frizerom Srđanom Marićevićem: Pored ljubavi, za posao je potrebna i mašta
Srđan Marićević, kod mene su mušterije uvijek zadovoljne
Malo je ljudi u Baru koji ne poznaju frizera Srđana Marićevića. Umjesto da upiše likovnu akademiju na Cetinju, po nagovoru svoje porodice odlučio se za ovaj zanat.
– U osnovnoj školi sam bolje slikao od ostalih i imao namjeru da idem na akademiju. Bio sam baš talentovan. Kod ujaka Srdjana Miranovića u Podgorici sam išao da se šišam, i on mi je ubjedljivo pričao da treba da se okanem slikanja i uzmem makaze u ruke. I poslušao sam ga, a sebe sam pronašao u ovom poslu i ne kajem se – kaže Srđan.
Nakon što je uzeo makazice u ruke i počeo da uljepšava ljude, uspio je da stane na noge i postane najomiljeniji frizer u rodnom gradu.
– Jedno vrijeme sam išao kod ujaka na praksu u Podgoricu. Nije to dugo trajalo, jer se u Baru već nalazio njegov kolega i prijatelj, vrhunski frizer Zoran Gojčević, kod kojeg sam ja nastavio na praksi. Vrlo brzo sam naučio zanat, bio sam, mogu reći vrlo talentovan.
Počeo sam kao muški frizer, a onda vremenom, kako sam sticao iskustvo, počeo sam da radim i žene. Od Zorana se imalo što naučiti, bio je najbolji frizer u bivšoj Jugoslaviji, a i danas je, tvrdim to – kaže Marićević, i ističe da je kasnije, po preporuci Gojčevića, u Beogradu polagao na Univerzitetu Svetozar Marković i završio višu školu.
Punih osam godina je, kako kaže, radio u salonu kod Gojčevića.
– Ipak, odlučio sam da nastavim da radim samostalno. Iznajmio sam lokal i počeo je moj posao. Sa mnom je prešla takođe koleginica, Lidija Gedović Čejović, i dan-danas smo zajedno u mom salonu. Kod mene su uvijek ljudi zadovoljni. Kad mušterija sjedne na stolicu, pogledam ga i vidim kako bih volio da izgledam da sam na njegovom mjestu.
I dozvoljavaju mi da radim po svom izboru. Kod mene dolaze djeca sa roditeljima, zatim odrasli, ali interesantno i oni koji su kao djeca dolazila a danas su odrasli. Moje mušterije su baš stalne – kaže Srđan i naglašava da njega šiša koleginica Lidija.
– U salon dolaze sportisti, Rusi, Ukrajinci, mušterije iz Budve, Podgorice, Ulcinja, Petrovca posebno, Herceg Novog, političari i ranije i danas. U turističkoj sezoni i ljudi sa strane, poznate lišnosti sa estrade. Recimo Sandra Afrika, Nataša Bekvalac, Dado Polumenta, Dejo Matić… Moja radnja je puna gostoprimstva i pozitivne atmosfere. Svako ko u nju uđe izaći će lijepo dotjeran.
Prosječan dan frizera nije nimalo lak. Ne postoji radno vrijeme, makazice se ne skidaju sa ruku.
– Držao sam salon i u Starom Baru sa Dadom Karađuzovićem. Kratko smo radili, jer sam ubrzo shvatio da ne mogu stići na oba mjesta. Uporan sam, i znam da volja i upornost čine „čuda”, i sve zaista radim sa uživanjem. Ako neko želi da se bavi ovim poslom, mora, prije svega, da ga voli.
Pored ljubavi, naravno, potrebna je i mašta. Posebno sam odavno shvatio da moram biti ljubazan prema mušterijama, i jesam.
Iako puno radi, Srđan ima vremena da se posveti sebi i odmori nakon napornog radnog dana. Ima i par hobija od kojih se ne odriče.
– Ljubitelj sam rokenrol i metal muzike, i idem po Evropi na koncerte. To mi je jedan od glavnih hobija. Jedan od mojih hobija je i biciklizam, i svi u porodici vozimo bicikla. Volim motore i sportske automobile. Vozim karting, a kondiciju održavam odlaskom u teretanu. Imam i znanje nutricioniste, i znam hranljivu vrijednost hrane i način na koji se hranljive materije koriste u organizmu. Tom materijom sam baš potkovan.
Marićević je nedavno na stazi u gradu Serres u Grčkoj postigao najbolje vrijeme na Mazda track događaju.
– Na poziv prijatelja i majstora Miloša Arsića iz Srbije, pridružio sam se balkanskoj ekipi iz Srbije i Hrvatske na jubilarnom 20. Mazda Track Day događaju, koji je održan na stazi u gradu Serres, Grčka. I postigao sam najbolje vrijeme – podsjeća i nastavlja:
– Naravno da je moj uspjeh bio dobro medijski ispraćen, ali sam posebno zahvalan svim svojim sponzorima na nesebičnoj podršci i ukazanom povjerenju nakon osvajanja titule. To mi puno znači u moralnom i finansijskom smislu, i daje mi dodatnu snagu da nastavim dalje, još posvjećenije i ambicioznije. Ponosan sam što su oni dio mog tima i ovog važnog koraka u mojoj trkačkoj priči. Prije svih, Opština Bar i predsjednik Dušan Raičević, Sportski centar i direktor Božo Janković, TO i direktor Danilo Orlandić, Luka Bar i izvršni direktor Ilija Pješčić. Zatim i „Autosport bb”, „Mobilendu” i Auto školi „Leman” – poručio je Marićević.
