Na kafi sa Jozom Lukićem, sekretarom odbora Mjesne zajednice Šestani

Mjesna zajednica Šestani nalazi se na sjevernom dijelu Opštine Bar i najnerazvijenija je u opštini. Prostire sa na površini od oko 150 km2 i obuhvata 19 sela i zaseoka.

Jozo Lukić je 18. marta 1991. godine počeo da radi kao šef Mjesne kancelarije Šestani u Đuravcima. Kako Mjesna zajednica Šestani nikada od njenog osnivanja 70-tih godina prošlog vijeka nije imala profesionalno zaposleno lice koje bi obavljalo administrativno tehničke poslove, tog se posla uhvatio Lukić i obavlja ga sve do danas.

– Slučajno ili ne, pune 34 godine. Od oktobra mjeseca 2019. godine raspoređen sam na poslovima Savjetnika I za ovjeru potpisa, prepisa i rukopisa u Opštini Bar, i istovremeno pokrivam i ova dva referata – kaže Lukić i nastavlja:

– Mjesna zajednica, seoskog karaktera, i u potpunosti doživljava sudbinu ogromne većine sela u Crnoj Gori, a to je, nažalost, činjenica „tihog izumiranja”. Uslovi života, udaljenost od grada, nerazvijenost, sveukupna situacija u društvu i drugo, uticali su da je iz godine u godinu veliki broj ljudi sa ovog područja svoj život nastavio na nekom drugom mjestu, bilo da je to neki grad u Crnoj Gori ili neka druga zemlja (SAD, Njemačka, Australija)… Ako znamo da je 1991. godine u ovoj MZ živjelo 980 stanovnika, 2003. godine 432 stanovnika, 2011. godine 286 stanovnika, danas je, mora se reći, taj broj stanovnika, nažalost veoma blizu dvocifrenog broja.           

On ističe da je poslednjih godina primjetan broj onih koji ulažu velika sredstva u svoj rodni kraj, prvenstveno u obnavljanje i renoviranje svojih kuća, imanja, maslinjaka itd.

– Ovo je posebno izraženo u selima na obali Skadarskog jezera (i u drugim, ali u manjem broju), Besi i Donjim Murićima. U većini su to naši dragi sugrađani koji se nalaze na privremenom radu u inostranstvu. Ima, naravno, i onih koji žive u Baru, doduše u manjem broju, koji dolaze da održavaju svoja ognjišta i obrađuju svoja imanja, a za njih Opština subvencionira određeni mjesečni broj prolaza kroz tunel „Sozina”. 

Regionalni put Virpazar – Ostros – Vladimir je „žila kucavica” za ovaj kraj.

– Međutim, održavanje ovog putnog pravca vrši firma „Strabagg”, a što se tiče njegovog trenutnog stanja, moram reći, nismo zadovoljni. Održavanje istog, po nama, nije na zavidnom nivou: asfaltna podloga nije obnavljana, neredovno se i nekvalitetno kosi rastinje pored puta, što posebno predstavlja problem u ljetnjem periodu, jer se radi o veoma uskom i za vožnju opasnom putu, koji je, posebno ljeti, ponavljam, veoma frekventan. U zimskom periodu, posebno pri većim sniježnim padavinama, neredovno se čisti. Neophodno bi bilo da se isti proširi, obnovi asfaltna podloga, što bi bilo od velikog značaja za ovaj kraj. I ne samo za nas, već i za susjedne Mjesne zajednice Crmnica i Ostros – kaže on i dodaje:

– Što se tiče lokalne infrastrukture, tu je situacija znatno povoljnija. Zahvaljujući razumijevanju nadležnih iz Opštine Bar, koji su uvidjeli opravdanost naših zahtjeva (ranije uz učešće građana od 50%, što danas nije slučaj), danas nemamo sela gdje nije probijen put, a veliki broj njih je i asfaltiran, nema sela bez javne rasvjete i slično. Unazad nekoliko godina, Elektroprivreda CG je izvršila komletnu rekonstrukciju visokonaponskog dalekovoda Virpazar – Ostros, čime je, uz takođe rekonstrukciju niskonaponskih mreža od strane Elektrodistribucije Bar, snadbijevanje električnom energijom u značajnoj mjeri poboljšano.

Poznato je da u ovoj mjesnoj zajednici ne postoji izgrađena vodovodna mreža, i da se stanovništvo vodom snadbijeva sakupljanjem kišnice u bunarima i bazenima (bistirnama).

– Problem nastaje u sušnim ljetima, kada u nedostatku kiše mnogi bunari presuše. U takvoj situaciji smo prinuđeni da organizujemo dopremanje vode cistijernama, a sve troškove oko toga pokriva Opština Bar.

Prema njegovim riječima, ono što svakodnevni život u ovoj MZ čini dodatno težim jeste nepostojanje mjesne ambulante.

– Takođe, i javnog prevoza, kao ni organizovane saobraćajne veze sa matičnom opštinom, udaljene u prosjeku 50 km u jednom pravcu, kao ni sa susjednim opštinama. Nekada je u MZ radila mjesna ambulanta, a funkcionisale su i redovne autobuske linije za Bar (tri), za Ulcinj i Podgoricu. Na teritoriji MZ ne postoji niti jednan objekat za snabdijevanje stanovništva osnovnim životnim namirnicama, a nekada ih je postojalo četiri. 

Lukić posebno ističe dobru saradnju sa susjednim MZ.

– Sa susjednim Mjesnim zajednicama, Crmnicom i Ostrosom, oduvijek ostvarujemo veoma dobru saradnju, posebno oko pitanja od zajedničkog interesa. Primjera radi, sa tadašnjim kolegama iz Mjesne zajednice Crmnica udarili smo temelje današnje prestižne manifestacije „Festival vina i ukljeve”, osnivajući „Dane Skadarskog jezera”. Sa Mjesnom zajednicom Ostros zajednički organizijemo sve Javne rasprave za građane, po svim pitanjima od značaja za naše građane.

Kad je u pitanju valorizacija turističkih potencijala ovog kraja, on smatra da se mogu bolje valorizovati.

– Poznato je da je najljepša i najveća plaža na obali Skadarskog jezera upravo na teritoriji naše MZ u Donjim Murićima, i da je još uvijek potpuno sačuvana. Pored plaže, tu je i veliki broj vjerskih i kulturno – istorijskih spomenika, kao i netaknuta priroda, što bi bilo veoma interesantno za posjetioce. Da ne pominjemo potencijal za razvoj seoskog turizma.

Uostalom, jedna od panoramskih ruta prepoznata u turističkoj ponudi naše opštine vodi upravo kroz našu MZ. Preduslov da bi se ovo i ostvarilo jeste rešavanje regionalne putne infrastrukture, izrada DUP-a za priobalni dio i rešavanje vodosnadbijevanja za priobalni dio, makar u dijelu vode za tehničku upotrebu – priča naš sagovornik, i ističe da je, prema nezvaničnim saznanjima, priobalna zona predviđena za izgradnju hotela sa 4 zvjezdice.

Kakva je veza sa dijasporom?

– Što se tiče dijaspore, nažalost, nemamo neku konkretnu saradnju, jer su oni do sada sve svoje aktivnosti realizovali preko svojih Udruženja i nas kao MZ, a u organizaciju i realizaciju istih se do sada nisu uključivali. Naravno, mi smo uvijek tu da se, ukoliko smatraju da je potrebno, uključimo i učinimo sve što je u našoj moći da se sve dobre  inicijative koje dođu sa njihove strane i realizuju. 

U osvrtu na stanje u JU OŠ „Bratstvo Jedinstvo” u Đuravcima, on podsjeća da je osnovana  prije 134 godine, tačnije 1891.

– U njoj je prvobitno uspostavljena četvororazredna nastava. Regionalizacijom školske mreže 1962. godine ova škola je postala matična sa pet odeljenja. Školske 1962/63. godine otvoreno je odeljenje petog razreda, a tri godine kasnije prerasta u osmogodišnju školu sa pet područnih odeljenja: Liari, Donji Murići, Pinčići, Dedići i Krnjice. Nekada je brojala nekoliko stotina učenika, a danas, nažalost, nijedno od pet područnih odeljenja ne radi, a nastavu u matičnoj školi pohađaju svega tri učenika.