Na kafi sa Rajkom Joličićem, pjesnikom i humanistom

Rođen i odrastao u Krnjicama na obali Skadarskog jezera, još kao dijete je naučio da prirodu treba čuvati. Rajko Joličić, poznati pjesnik, novinar, publicista, ekolog, glumac, humanista, dobrovoljni davalac krvi, veliki je zaljubljenik i promoter Skadarskog jezera.

Do sada je Rajko preplivao jezero 17 puta, samo da bi digao glas za njegovu zaštitu. I na svaki svoj maraton otišao je sa motom „života ne bi bilo da nema čiste vode – čuvajmo vodu, jer je voda majka prirode”.

Kako kaže, nije plivao da bi se pokazao kao plivač, već smatra da ima veliki dug prema Skadarskom jezeru, jer je sa svojom porodicom kraj jezera u selu Krnjice živio od ribe.

– Za vrijeme plivanja, a najduža dionica je bila od Plavnice do Krnjica, pio sam simbolično vodu iz Skadarskog jezera, ronio znajući da jezero tri i po puta godišnje promijeni vodu, zahvaljujući rijekama, kiši i puno izvora, i zato ga treba čuvati kao dragulj. Ne smijemo dozvoliti da ga bilo šta uništi – poručuje on i predlaže :

– Ko upotrijebi struju u vrijeme vodostaja to treba da bude zločin prema prirodi.

NVO „SOS za planetu”, koju je formirao, upravo ima za cilj zaštitu jezera.

– Godinama tražim da se nađe neko ko će finansirati mrestilište za divljeg krapa. Ako bi svaki zaljubljenik u jezero jednom godišnje pustio kilo mlađi u jezero, i ako bi to uradilo makar hiljadu ljudi, naravno uz poštovanje zakona i zaplenu tih sredstva koja uništavaju prirodu, za pet godina bi bilo dovoljno krapa u jezeru. Potrebno je da se tamanjenje i uništavanje ribe računa isto kao i zločin prema prirodi. Treba znati da jedan krap koji se ulovi u vrijeme mresta ima u sebi milion jajašaca. Znači, u njemu je milion potencijalnih riba ubijeno – kaže Joličić, i podsjeća da se obraćao svim predsjednicima opština koje gravitiraju uz jezero, kao i Ministarstvu poljoprivrede.

Rajko je, takođe, vječiti barski Đedo Mraz, a predstava „Dva gusara iz Bara” je najizvođenije djelo u istoriji grada pod Rumijom.

– Najljepši osjećaj imam kada sam u društvu sa djecom. Dragiša Simović i ja smo igrali ovu predstavu preko 1.200 puta. Obišli smo cijeli Balkan, ali i dio Evrope. Tekst za predstavu je napisao Tode Nikoletić, a Dragiša je režirao.

Objavio je i preko 36 knjiga pjesama, aforizama i satire.

– Mnoge moje pjesme su postale hitovi, tako da se danas pjeva njih 50. Merima Njegomir je snimila pet mojih pjesama, Zdravko Đuranović 20, a Igor Đurović 7-8. Autor sam i niza himni poznatih manifestacija – „Maslinijade” u Starom Baru, „Koštanijade” u Ostrosu, Festivala vina i ukljeve na Virpazaru, Festivala borovnice u Plavu, kao i Himne dijaspore.

Joličić je i veliki humanista, a dobrovoljni davalac krvi je od svoje 18. godine.

– Prvi put sam dao krv u Zagrebu, kao vojni pitomac. Dogodio se bio jedan udes i nas dva pitomca smo dali krv. Od Crvenog krsta Crne Gore sam 2011. godine dobio zlatnu plaketu za 124 date boce krvi. Nakon toga sam davao krv i u narednih 15 godina, znači ima ih preko 150 puta.

Dobitnik je mnogih priznanja za svoje stvaralaštvo, između ostalog bio je laureat najvećeg opštinskog priznanja grada Bara, 24. novembar, kao i nagrade za sveukupno stvaralaštvo za djecu i mlade „Stara Maslina”.

Njegove pjesme prevođene su na više stranih jezika, a zastupljen je i u lektiri za najmlađe.