Na kafi sa Sašom Kovačevićem, predsjednikom Šahovskog kluba „Rumijaˮ

Pravi podvig napravili su šahisti „Rumije 1998ˮ na prvenstvu Prve lige Crne Gore, održanom nedavno u Igalu, osvojili drugo mjesto i plasirali se u Premijer ligu. U devet kola zabilježili su po četiri pobjede i remija, te jedan poraz, i to od prvoplasirane ekipe „Dameˮ. Predsjednik kluba Saša Kovačević izražava zadovoljstvo plasmanom kluba.

Pored Kovačevića, nemjerljiv učinak u radu i funkcionisanju kluba, ne samo na ovom prvenstvu, daju i Vlado Lukšić, Pavle Lekić, Ismet Čupo Mustafić i Zoran Popović.

– Postigli smo zaista zavidne rezultate plasmanom u najveći rang takmičenja Crne Gore –  Premijer ligu. Osvojili smo drugo mjesto. Budvani su imali izuzetnu podršku Opštine. Za njih su nastupali rejting igrači sa strane, igrači angažovani samo da odigraju ovo prvenstvo. Ovaj njihov rezultat je medijski bio jako propraćen. Za razliku od njih, mi praktično egzistiramo na amaterskim osnovama, nemamo svojih izvora prihoda i izdržavamo se od donacija članova kluba, a članarina je veoma mala, 20 eura za tri mjeseca. Od Opštine smo dobili 3.150 eura i zahvalni smo im, ali ta sredstva ne da nisu dovoljna, već su veoma mala da bi se mogao isplanirati budžet jednog šahovskog kluba za godinu dana. Mi smo na ovom prvenstvu za osam ljudi platili fakturu za sedam dana boravka oko 1.500 eura, znači pola tih sredstva smo već utrošili, a tu ima još i dodatnih troškova. Eto, za jedan takav turnir treba izdvojiti oko 2.000 eura, i to sa skromnim, minimalnim troškovima – kaže Kovačević, ističući da zajedno sa ŠK „Mornarˮ dijele jednu kancelariju u Sportskom centru.

Rumija je iskusna ekipa, da li imate mladih igrača koji bi bili spremni da zamijene starije?

 – U Igalu smo imali i pionirsku ekipu pored seniorske. Učestvovalo je deset pionirskih ekipa, a mi smo bili četvrti. Međutim, sjajan rezultat na prvoj tabli imao je Damjan Pešić, koji ima 12 godina. Ostvario je osam i po iz devet na prvoj tabli, što je odličan rezultat. Polažemo velike nade u ovog mladog igrača. Trenira 15-tak omladinaca sa kojima radi profesor Rodoljub Pikula, koji je stvarno jedan izuzetan čovjek i sportista. Nemam riječi da mu uputim zahvalnosti koliko on ulaže entuzijazma. Nije lako djecu pratiti na takmičenja, nadgledati ih za doručak, ručak i još planirati da igraju šah. Vrijedno rade. Recimo Pešić je u našem klubu dobio prve šahovske korake. Interesantno je da mi svakog petka održavamo blic turnir na nivou kluba u tim prostorijama koje smo dobili od Opštine, i hvala im, ali je zaista diskutabilno da li dva kluba mogu raditi u jednoj istoj prostoriji.

Rumija se, navodi Kovačević, oslanja na takmičare iz Bara.

– Osim Gorana Todorovića, internacionalnog majstora, nemamo igrača sa strane. Nego on ima kuću u Dobroj vodi, a živi i radi u Beogradu. Igra kod nas i dolazi kad je potrebno. Nastupaju i Davor Drašković, ponikao u klubu. Njegov brat Luka je najmlađi velemajstor u CG i takmiči se za Elektroprivredu. Da imamo sredstava vjerovatno bi on bio član našeg kluba. Zatim Rodoljub Pikula, Nikola Vraneš, koji je porijeklom iz Pljevalja a radio je ranije u Baru, Zoran Šiljo Popović i Vlado Lukšić, od svih nas posebno cijenjen i poštovan. Plašili smo se njegovih godina i umora na prvenstvu. Međutim, on je bio naš džoker i odigrao je vrhunski pet ili šest partija. Kao da pokazuje drugu mladost, manire koji su ga nekada krasili kao šampiona opštine Bar. Mene posebno fascinira njegova priprema za meč – kaže on i nastavlja:

– Moram da istaknem da je odigrao jedan meč sa igračem koji je imao više rejting poena od njega i bolje je rangiran. On se pripremio za njega, spremio varijantu koju je svojevremeno odigrao velemajstor Ljubojević i „razbioˮ ga. Kad je sve završeno održali smo jedan sastanak ovdje u našim prostorijama i zamolili smo ga da nam demonstrira tu partiju, posebno da bi mladi igrači osjetili kako treba biti spreman za ekipu i braniti  njene boje, te kako bi došli do rezultata. U šahu je potrebno imati dosta truda da bi pobijedili protivnika.

Rumiju krasi izuzetan entuzijazam svih igrača.

– Pavle Lekić je naš sportski kapiten i uprava mu je dala odriješene ruke da vodi sve oko prvenstva u Igalu. Lično sam sumnjao da možemo da uđemo u Premijer ligu i smatrao da nam je mjesto treće ili četvrto. Međutim, ukazala se šansa. Prije svega, odigrao je veoma dobro Davor Drašković neke partije. U zadnjem meču smo igrali protiv Dijagnala i problem je bio naša 3 ili 4 tabla, kako je ukomponovati. Nikola Vraneš je bio u Beogradu, ali je došao na poziv Lekića. Trebao nam je jače rangirani i došao je, zaigrao i ostvario povoljan rezultat. Prešao je puno kilometara da bi pomogao svojoj ekipi – ističe Kovačević, podsjećajući i na dobru saradnju sa šahistima iz Ulcinja.

Plasmanom u Premijer ligu Rumija se vratila na velika vrata na šahovsku mapu Crne Gore. Ali trebaće i pojačanja!

– Žao mi je i stalno ponavljam što se ne prepoznaju napori našeg kluba da nam se više pomogne da bi mogli da nešto ostvarimo. Kad bi Rumija mogla da dovede Luku  Draškovića i Miloša Pečuricu, mislim da bi imala dosta šansi da ostane u Premijer ligi. Ali teško je to sprovesti sa malim finasijama sa kojima mi kao klub raspolažemo. Sa njima bi imali realne šanse da budemo stabilan član Premijer lige. Naravno da ćemo sa njima razgovarati, ali treba im ponuditi bar iste uslove koje imaju u ekipama gdje igraju. Ako to ne riješimo, moramo na vrijeme reagovati i usmjeriti se ka drugim igračima -zaključuje on.