Nenad Leković, vinogradar iz Godinja, na Festivalu vina i ukljeve osvojio srebrnu medalju
Leković se više od decenije bavi proizvodnjom vina i rakije. Vratio se na selo iz ljubavi prema tradiciji koju su baštinili njegovi preci.
Mještani mnogih crmničkih sela polovinom prošlog vijeka napustili su svoje domove i otišli u gradove, što se negativno odrazilo na vinogradarstvo ovog kraja. U međuvremenu, mnogi su se sada počeli vraćati i na svoja imanja zasadili su nove zasade vinove loze, ili su se priklonili održavanju starih.
Nenad Leković iz Godinja više od decenije bavi se proizvodnjom vina i rakije, a na selo se vratio iz ljubavi prema tradiciji koju su baštinili njegovi preci.
Leković se sa svojim vinom takmičio na nedavno održanom Festivalu vina i ukljeve u Virpazaru i u kategoriji crvenih vina osvojio je srebrnu medalju.
Prema njegovim riječima, godina je bila izuzetno loša i bio je problem kako sačuvati dobro grožđe.
– Ako vinogradar uspije da sačuva dobro grožđe, dobiće i kvalitetno vino. Godina je bila takva da je bilo neophodno veliko prskanje vinove loze. Ja sam prskao čak 12 puta, dva puta zimsko i deset puta sezonsko. Mogao sam to da priuštim jer sam cijelo vrijeme bio u selu, i to je bila sreća. Tako sam svakodnevno bio u vinogradu i uspio sam da sačuvam grožđe dosta dobro. U Crmnici i nije bila baš očekivana berba, što se vidjelo i po broju izlagača na festivalu. To znači da je godina bila zaista loša – kaže Leković.
On smatra da je njegovo svakodnevno angažovanje i prisustvo u vinogradu ipak doprinijelo da dobije srebrnu medalju od komisije koja je ocjenjivala uzorke.
– Proizveo sam dosta kvalitetno vino, i naravno da sam zadovoljan dobijenom medaljom u kategoriji crvenih vina. Imam oko 1.000 čokota loza, mada to nije sve na jednom mjestu, već na tri lokacije. Nije to neko veliko imanje. Znam i za činjenicu da je u pojedinim selima bilo ljudi koji nisu ubrali u svojim vinogradima, u vrijeme zadnje berbe, nijedan grozd grožđa. Uspio sam da proizvedem oko 500 litara vina i lično sam zadovoljan. Naravno da je to moglo biti bolje, ali kakva je bila godina dobro sam prošao – priča on.
Leković kaže da nema problema sa prodajom vina i drugih proizvoda.
– U Godinju sam otvorio jednu malu vinariju. Tu sam sa ženom, radimo, ja proizvodim vino i rakiju, a žena čak 12 vrsta raznih likera. Sve je to lijepo upakovano u ambalažu koja je vrlo skupa, i nema je u Crnoj Gori, već samo u Srbiji i Hrvatskoj. Ipak, trudimo se da zadovoljimo sve one koji dođu i budu naši gosti, ili su zainteresovani za kupovinu naših proizvoda – kaže on i dodaje:
– Poseban problem je radna snaga koje u Crmnici nema, mada ponekad dođu sinovi i pomognu nam. Do sada nisam bio na sajmovina u okruženju, već sam redovno samo na festivalu u Crmnici. Dobijao sam i ranije medalje, i to svaki put drugo mjesto. Naravno da u narednom periodu očekujem i zlato. Tehnologija koju ja koristim je tradicija porodice, onako kako su to radili moj otac i đed. Imam i nekih svojih tajni kod te recepture, i to će možda i presuditi na bolje iduće godine kada žiri bude ocjenjivao uzorke. Kažem, biće prilika i za zlato.
